Od sutra pa do kraja svibnja u zadarskoj Kino Zoni i koprivničkom Kinu Velebit održati će se retrospektiva jednog od ponajboljih europskih, ali i svjetskih redatelja posljednjih četiri desetljeća, Michaela Hanekea!

Projekcije će se održavati paralelno u oba kina povezujući filmski obalu i unutrašnjost u zajedničkom iskustvu autorskog pečata majstora filma. Zadarska publika će moći uživati i u dvjema filmskim analizama, u sredini i na kraju ciklusa, koje će voditi filmski entuzijast Erik Lončar!

Retrospektivu otvaramo srcedrapajućim, Oskarom ovjenčanim remek-djelom ''Amour'' ove srijede u 20 h u Polivalentnoj dvorani Providurove palače, a uvodničar u svijet Michaela Hanekea bit će naš umjetnički savjetnik Mario Županović!

Georges i Anne par su umirovljenih učitelja glazbe koji uživaju u životu u svojim osamdesetima. Međutim, Anne iznenada za vrijeme doručka doživi moždani udar i njihovi životi nikad više neće biti isti. Taj incident potiče Anneino potresno strmo fizičko i mentalno propadanje dok se Georges pokušava brinuti za nju kod kuće kako ona želi.

Čak i dok su plodovi njihovih života i karijere i dalje sjajni, nade para za nekim dostojanstvom pokazuju se kao iscrpljujuća borba iako njihova kći ulazi u sukob. Na kraju, George, sa svojom ljubavi koja se bori protiv vlastitog umora i smanjene budućnosti povrh Anneine, prisiljen je donijeti neke ključne odluke za njih oboje…

Austrijski redatelj i scenarist, Michael Haneke, s autorskim radom je započeo na televiziji u prvoj polovici 70-ih godina, dok je dugometražni kino debi ostvario 1989. s filmom ''Sedmi kontinent''. Impresivna, ali istodobno i šokantna kronika posljednjih godina jedne austrijske obitelji koja se odlučuje na kolektivni suicid dovela ga je u uži krug kandidata za Oskara, no pravu pozornost javnosti i kritike privlači 3 godine kasnije s provokativnim i napose kontroverznim psihološkim hororom ''Bennyjev video''. Kao oštra i direktna kritika zbunjujućeg efekta televizijskog nasilja, film je Hanekea profilirao kao jednog od najperspektivnijih novih redatelja.

Kroz nadolazeće godine, a uvelike i ostatak karijere, Hanekeov kreativni fokus je ostao usmjeren ka istraživanju brojnih, na filmu često 'zabranjenih' tema, ali i samoj otuđenosti pojedinaca u modernom društvu. Tematski krajnje provokativan i direktan, Haneke je stvorio autorske polemičke izjave koje kontriraju holivudskom establišmentu.

U ''Smiješnim igrama'' (1997.) primjerice kreira pravu noćnu moru za višu klasu gdje dvojica mladića nepozvana upadaju u dom bjelačke obitelji koju planiraju ubiti. Krajnje nasilni i sadistički prizori provokativno se poigravaju s gledateljem, izazivaju nelagodu te ga žestoko izbacuju iz komforne zone. Haneke s njim polako stječe status teškog redatelja.

Još snažniji dojam kod kritike i publike Haneke ostavlja uz psihološki triler ''Skriveno'' (2005.) čija radnja prati liberalnog intelektualca kojeg progone strahovi od razotkrivanja sramotnog čina iz djetinjstva. Kroz estetiku straha i paranoje, Hanekeova karakterna studija se dotiče i velikih ideja poput kolonijalizma ili strogog nadzora. Kao i njegov film „Pijanistica“, i ''Skriveno'' s direktnom linearnom pričom odbija komfor konvencionalnog narativnog završetka, kao i psihološke motivacije. Autor publici postavlja pitanja uz koja osvjetljava moralnu dilemu te društveni, politički i povijesni kontekst svojih priča.

Premda njegov pristup za neke može djelovati suhoparno ili isključujuće, Haneke je vješt u konstruiranju napetih narativa i radu s glumcima. Za novu dozu krajnje nelagode pobrinuo se s crno-bijelom povijesnom triler dramom ''Bijela vrpca'' (2009.). Film nudi mračni prikaz društva i obitelji u sjevernonjemačkom selu neposredno prije Prvog svjetskog rata. Zahvaljujući opresivnoj i moralistički dojmljivoj priči, Haneke se pobrinuo da ni publika ni ljudi u selu ne nalaze izlaz iz mreže autoriteta, hijerarhije i nasilja. Sve ono što vidimo u filmu je istina i zato ga mnogi gledatelji neće moći podnijeti, ali isto tako nas i tjera da ponovno naučimo gledati. ''Bijela vrpca'' Hanekeu donosi Zlatnu palmu u Cannesu uz niz drugih priznanja uključujući i nominaciju za Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma.

Oskar mu ipak nije pobjegao zahvaljujući idućem filmu, razornoj romantičnoj drami ''Ljubav'' (2012.). Narativ se fokusira na stariji par, Anne i Georgesa, koji su umirovljeni profesori glazbe s kćeri koja živi u inozemstvu. Anne jednog dana iznenada doživi moždani udar koji joj paralizira desnu stranu tijela i George odluči preuzeti skrb nad voljenom suprugom. Glavna tema filma nisu starost i smrt, već postavlja pitanje, kako se nositi s patnjom voljene osobe? Za razliku od većine njegovih prethodnih radova za koje su mu mnogi kritičari zamjerili na hladnoći i distanciranju od gledatelja, ''Ljubav'' je Hanekeov najiskreniji i najhumaniji film u karijeri. Nepokolebljiv u načinu na koji ispituje učinak ljubavi na smrt, i obrnuto, ''Ljubav'' je pravo remek-djelo koji na najbolji mogući način definira, život, smrt i sve ono između.

Kao jedan od najznačajnijih i napose najutjecajnijih redatelja 20. stoljeća, Hanekeov opus vrijedan je pozornosti šire kino publike.