Osječanin Marijan Gubina (43), osvjedočeni je prijatelj Biograda. Njegov autobiografski roman "260 dana", koji mnogobrojni svjetski i domaći kritičari opisuju kao šok današnjice, je predložak za međunarodni film hrvatskog redatelja Jakova Sedlara.

Proživio 18 mjeseci pakla
- Ovaj roman nikoga nije ostavio ravnodušnim. Konačno je došlo vrijeme da se ovaj roman ekranizira i u produkciji na najvišoj svjetskoj, hollywoodskoj razini, kazao je Sedlar, dodajući da bi se film trebao početi snimati krajem svibnja i početkom lipnja.

Marijan Gubina kao desetogodišnje dijete na početku Domovinskog rata proživio je 18 mjeseci pakla. Zajedno sa tri sestre i roditeljima biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive strahote - skuplja leševa, svjedoči lažnim strjeljanjimaa oca, silovanjima sestre.

Hollywoodska razina, glumci Oskarovci
- Ovo je prvi tako veliki film koji se financira privatnim novcima te je dosad prikupljeno 2,35 milijuna eura. Vodi se dijalog s glumcima poput Martina Sheena, Johna Malkovicha, Nicholasa Cagea, Tima Rotha, Kevina Spacea.

 I bit će na engleskom jeziku, navodi Sedlar.
Scenarij filma radit će Barry Maroww, koji je potpisao Oskarov nagrađeni film "Kišni čovjek" s Dustinom Hofmanom, Tomom Cruiseom i dr.

- Preko sudbine obitelji Gubina može se vidjeti kako je sve počelo jer je to univerzalna priča i metafora o onome što se 1990-ih, navodi Sedlar.
Desetogodišnje nevino dijete Marijan nalazio se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji. Bilo je to s prvim vjetrovima rata na hrvatskom istoku koji je krvario, s njime i cijela obitelj Marijana Gubine čija patnja duga 260 dana nije prestala nakon izlaska iz logora 16. travnja 1992.
- Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove Hrvati, naglasio je Gubina.

Potresna priča ispričana u Biogradu
Potresnu priču pričao je Marijan prije nekoliko godina tijekom boravka u Biogradu kod Zorana Gulana u kultnom Carpymore, prezentacijama knjige u crkvi sv. Stošije i Srednjoj školi te tijekom prijama kod gradonačelnika Ivana Kneza.
- Toliko puta su moju sestru silovali da nisam shvaćao kako je još živa. Sve to su gledali moji roditelji, te moje druge dvije sestre, s vidnim bolom prisjeća se Gubina.
Iživljavali su se na njoj, sve dok nije zatrudnjela, a onda su je često vezivali za vrata i "trenirali" bacanje noževa,
- Nakon što smo pušteni iz logara, svi osim najstarije sestre, na hrvatsku stranu, kroz minsko polje, s Božjim čudom smo preživjeli i smjestili su se u Osijeku, navodi Gubina, rođen u Vinkovcima.

Otac mu se odmah prijavio u vojsku, poginuo je na bojišnici 1992.
- Godinu dana potom, u prometnoj nesreći, pred mojim očima je poginula moja osmogodišnja sestra koju su kao šestogodišnjakinju u logoru tukli, s vidnom tugom će Marijan Gubina čije se potresna priča čita u jednom dahu.