Sinoć nas je u 78. godini života napustio Nikša Gligo, jedna od najvećih osobnosti hrvatske muzikologije i glazbe, dugogodišnji redovni član našega društva, u kojem je desetljećima aktivno i na različite iznimne načine pridonosio razvoju i unaprjeđenju naših projekata i aktivnosti.

Svojim je doprinosom, razvoju mišljenja i percepcije suvremene glazbe u Hrvatskoj, kako one hrvatskih autora, tako i međunarodnih, postavio neizmjerno važan temelj za razvoj i sazrijevanje glazbene i zajednice kakvu imamo danas.

Drugi je jedinstveno važan aspekt njegove ostavštine njegov pedagoški rad; ovaj je znanstvenik iznimnoga znanja i intelekta, strog, beskompromisan i neumorno posvećen svemu što je radio, u niz budućih muzikoloških generacija usadio sve odlike koje je i sam primjenjivao u svome radu: kritičko razmišljanje, disciplinu, širinu pogleda i misli, upornost, stremljenje zadovoljavanju najviših kriterija, uz stalan rad i unaprjeđivanje.

Time je zauvijek zadužio sve generacije koje dolaze.

Akademik Nikša Gligo (1946.) završio je studij anglistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1969., a studij muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 1973.

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu magistrirao je 1981. tezom o skladateljskom kontinuitetu u djelu Natka Devčića, a na Odsjeku za muzikologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani obranio 1984. doktorsku disertaciju pod naslovom Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja.

Akademske godine 1972./1973. i 1983./1984. proveo je uz potporu DAAD-a na studijskim boravcima u Kölnu i Zapadnom Berlinu. Kao stipendist zaklade Alexander von Humboldt boravio je godine 1993./1994. na sveučilištu u Freiburgu u Breisgauu.

Godine 1969. postaje voditelj Muzičkog salona Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, gdje ostaje do 1986. Muzički je salon njegovim nastojanjima postao jednim od središta glazbenog života Zagreba toga vremena, promovirajući prije svega suvremenu glazbu.

Od 1975. do 1977. programski je tajnik, a od 1977. do 1979. umjetnički voditelj Muzičkog biennala Zagreb. U organizaciji toga festivala sudjelovat će sve do 1991. te ponovno u razdoblju od 2002. do 2007.

Pedagoškim radom počeo se baviti 1981., kada postaje honorarni asistent na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Zagrebu, na kojemu je potom niz godina (od 1998. u zvanju redovnog profesora) predavao povijest (novije) glazbe, predmete s područja sistematske muzikologije (Metodologija glazbene analize, Metodologija znanstvenog istraživanja, Semiotika glazbe), Uvod u muzikologiju, kao i predmete na poslijediplomskom studiju.

Obavljao je dužnost prodekana Muzičke akademije (1991. – 1993.) te u dva navrata pročelnika Odsjeka za muzikologiju (1989. – 1991., 1998. – 2004.). Na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije emeritiran je 2017.

U središtu su njegovih istraživanja bili glazba dvadesetoga stoljeća, semiotika glazbe i metodološka pitanja muzikologije.

Kao autor leksikonskih djela, rasprava o glazbenim terminima, kao i prijevodima stručne literature sa stranih jezika dao je dalekosežan doprinos standardiziranju hrvatskoga nazivlja s područja glazbe 20. stoljeća.

Među njegovim objavljenim radovima ističu se knjige Vrijeme glazbe (1977.), Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja (1987.) te Zvuk – znak – glazba: Rasprave oko glazbene semiografije (1999.). Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Posljedni ispraćaj Nikše Gliga održat će se u četvrtak, 15. veljače, u 10 sati na zagrebačkome Krematoriju.