Spomendan Svete Lucije stoljećima je u gradu Pagu imao posebno značenje. To potvrđuju brojna svjedočenja Paškinja i Pažana prikupljena 1988. i 1989. godine i stari zapisi o Pagu, primjerice iz 18. i 19. stoljeća.

 Posebnost spomendana Svete Lucije u Pagu potvrđuje i to što se spomendan Svete Lucije nekada nazivao i Mali Božić. Jedno od glavnih obilježja spomendana Svete Lucije bilo je darivanje djece.

Paški pučki pjesnik Šime Goleš je o načinu darivanja djece u Pagu za spomendan Svete Lucije rekao: "Djeca su se jako radovala tomu danu, jer se dobivala darove. Ujutro na dan Svete Lucije bi se budili i onda bi izašli i govorili, evo Sveta Lucija mi je donijela darove, a onda bi i druga djeca govorila evo i meni i meni...Djeca su bila sretna zbog darova i pričali su što su sve dobili."

Običaj slavljenja Svete Lucije postoji u mnogim europskim zemljama, ali običaj darivanja djece za spomendan Svete Lucije postoji u dijelu Hrvatske, u nekoliko mjesta u Dalmaciji, Primorju i Istri, a u inozemstvu, takav običaj postoji u Veneciji i u dijelu sjeverne Italije. U Pagu je način darivanja djece za spomendan Svete Lucije bio drugačiji od načina darivanja djece za Božić ili za Novu godinu. Prema zapisima s početka 20. stoljeća i svjedočenjima Paškinja i Pažana iz osamdesetih godina 20. stoljeća, obilježavanje spomendana Svete Lucije bilo je ispunjeno molitvom, obiteljskim druženjem i iščekivanjem dolaska Svete Lucije.

Navečer, 12. prosinca, djeca i ostali članovi obitelji pošli bi na misu, a poslije mise bi zajedno večerali. Poslije večere, neki od članova obitelji bi djeci ispričali priču o Svetoj Luciji, o njezinom životu i mučeništvu. Nakon završetka priče djeci bi se najavio dolazak Svete Lucije tijekom noći. Pripremile bi se duge zimske čarape napravljene od vune.

Kada su se u trgovinama u Pagu počele prodavati čarape nazvane najlonke, tada su takve čarape zamijenile čarape od vune, uglavnom jer je u njima moglo stati više darova. No, u mnogim obiteljima zadržao se običaj stavljanja darova u vunene čarape. Roditelji bi ispratili dijete na spavanje, a kada bi ušli u dječju sobu, na prozor ili na rub kreveta bi vezali čarapu.

O tome Šime Goleš kaže: "Čarapu bi se vezalo na prozor, ali neki bi čarapu vezali za rub kreveta. Dobro se pazilo da se čarapa postavi tako da ne padne i da se u nju što lakše stave darovi dok dijete spava."

Kada bi se čarapa postavila, roditelji i dijete bi se zajedno pomolili, izašli bi, a dijete bi zaspalo. Roditelji bi, zajedno s drugim članovima obitelji, izvadili darove i čekali bi da dijete čvrsto zaspe kako bi u čarapu mogli staviti darove. Vrsta darova se, prema zabilježenim svjedočenjima i zapisima, tijekom vremena mijenjala.

O darovima Šime Goleš kaže: "U čarapu se stavljalo ono što će obradovati dijete, a stavljalo se ono što se moglo nabaviti. Najvažnije je bilo staviti nešto slatkoga, ali se stavljalo i jaje ili nešto drugo što dijete voli. Poslije su se darivali bomboni, a onda su došle čokolade i one su se onda stavljale u čarapu."

Nema zapisa o tome što se u Pagu darivalo djeci do 19. stoljeća. No, dobro je poznato što se djeci darivalo u 19. stoljeću i kroz cijelo 20. stoljeće. U 19. stoljeću i do polovice 20. stoljeća (osim u vrijeme rata i nekoliko godina poslije rata), obavezan dio darova bio je mendulat, slastica koje je u Pagu bila omiljena i među mladima i među starijima.

Uz to, među darovima bio je škrokant u svim mogućim varijantama. Darivalo se i šarene šećerne štapiće i šećerne table i tvrde aromatične bombone. Kada se u trgovinama počela prodavati čokolada, ona je postala najvažniji dio darova. Uz čokoladu su, među darovima, bili i razni keksi i bomboni, žvakače gume, bombonjere...

Na spomendan Svete Lucije odlazilo bi se na misu, a onda na zajednički ručak. U Pagu je obilježavanje spomendana Svete Lucije bio dio običaja koji su bili karakteristični za prosinac, za vrijeme Došašća i slavlje Božića.

S vremenom je obilježavanje spomendana Svete Lucije u Pagu izgubilo značenje koje je imalo stoljećima. No, tragovi te tradicije još postoje, odnosno u Pagu još ima obitelji koje na spomendan Svete Lucije darivaju djecu i tako održavaju jedan vrlo stari običaj grada Paga.