Legendarna glumica Slavica Knežević sinoć je gostovala u Zadru s predstavom "Ljubavna pisma".

Ovaj kazališni komad poznat je i izvođen u cijelom svijetu, a zadarska publika bila je oduševljena glumačkim vještinama gospođe Knežević i Marka Torjanca. 

Za Radio Zadar govorila je o svom radu na dječjim emisijama , mladim glumcima, te otkrila zašto nije željela da njezin sin postane glumac. 

- Rad na dječjim emisijama me svakako privatno obogatio jer nas uopće nisu plaćali, stalno su nam prijetili da će maknuti emisiju ako budemo tražili povišicu, i onda smo mi "pristajali na kikiriki". Ništa materijalnog od toga nisam imala, samo puno srce i duh. Obogatilo me samo na taj način, ali ja mislim da sam obogatila te naše male gledatelje koji su sada odrasli ljudi i koje često srećem. Kad mi netko kaže da sam mu uljepšala djetinjstvo, to je moje bogatstvo, moja plaća i moj Oscar. 

- Moj sin ima talenta, zna prepoznati što je dobro i kad nešto radimo uvijek njega zovemo da pogleda. Dobro to prepoznaje i čak je u osnovnoj školi dobro imitirao profesore. Jako smo se bojali da ne postane glumac jer nismo to željeli, to je jako tanan put, ako nije dovoljno talentiran bit će nesretan, a ako je moguće su nepravde.

- Šest godina sam bila profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, od petnaest primljenih studenata troje je talentirano, šestero vrlo upotrebljivo, a dvoje - troje uopće neupotrebljivo, a još se dogodilo to da danas gotovo ne postoji grad koji nema akademiju, to je velika produkcija i premalo tržište. Uvijek vrijedi ostati u garaži, istraživati sam, biti svoj i nešto će biti.

Mladima sam uvijek govorila da se bore i da se uvijek sjete garaže, jer tu nastaju najbolje stvari, zaključila je Slavica.