Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar poziva na otvorenje izložbe Lucije Krizman - Master of Voids u petak, 20. listopada 2023. u 19 sati u Gradskoj loži u Zadru.

Lucija Krizman zadarska je umjetnica, živi i radi u Londonu gdje je diplomirala kiparstvo na Royal College of Art. Dobitnica je Frankopan stipendije za izvrsne studente iz Hrvatske studirajući u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Sudjelovala je na izložbama diljem Europe, među kojima su istaknute “Art Biesenthal” 2022 i 2019 u Berlinu, “IN Sonora” 2022 multimedijalni festival u Madridu, “Master of Voids” 2022 samostalna izložba u Galeriji Karas u Zagrebu, “I Object” 2021 skupna izložba studenata RCA u suradnji sa Freud Muzejom u Londonu.

Master of Voids naslov je visokopoetičnih site specific instalacija Lucije Krizman kojima, suprotno praznini, upravo ispunjava prostor u kojem ih izlaže, čineći rad i prostor jednim.

U predgovoru Koraljka Alavanja navodi:

Master of Voids

naslov je visokopoetičnih site specific instalacija Lucije Krizman, kojima, suprotno praznini, upravo ispunjava prostor u kojem ih izlaže, čineći rad i prostor jednim.

Autorica kaže: „ Ja sam skupljač i prevoditelj. Skupljam iskustva i prevodim njihov jezik u jezik prožimajućeg/obujmljujućeg iskustva.“

To iskustvo postiže se upravo ulaskom u sam rad „oprostoren“ na određenom mjestu. Svojim ulaskom i gledatelj sam postaje protagonist. Biva u radu, prolazi, promatra, stvara nove veze temeljene na svojim asocijativnim predlošcima i daje radu nova značenja.

Radu prilazimo promatrajući male staklene i keramičke objekte. Lucijini objekti su refleksije, a ne izravne reference na pojavnosti, materijalizirani utisci osobnih doživljaja i sjećanja u kombinaciji s literarnim djelima. Objekti su apstraktne forme, mali, uglačani keramički ili stakleni predmeti s organičkim prizvukom neodređena porijekla. Osjećamo ih kao poznate, prepoznajemo kao dio našeg svemira, no nemaju direktnu referencu na nešto ljudsko, životinjsko, biljno, pojavno...

Neodređeno je da li je to nešto primordijalno, vanzemaljsko ili futurističko… Znamo da je tu s nama u prostoru i vremenu, s čvrstim korijenima u prirodi. Jedno od njihovih snažnih svojstava je promjenjivost. Kao da su živi. Već samim promatranjem uočavamo njihovu preobrazbu, a interakcijom s drugim objektima i novim prostorom doživljavaju metamorfozu, pritom zadržavajući čvrstu esenciju vlastita bitka.

Nastanak svakog od ovih objekata je proces, oni su materijalizirana misao, ideja, no proces same materijalizacije je dug. Kao život sam, gradi se ponekad brzo, ponekad polako, ponekad mora odležati, rastopiti se, rastaliti, nekad ohladiti, očvrsnuti, a nekad život nastavlja propadanjem.

Takva su i njihova materijalna svojstva. Staklena koprena koja formira svoj konačni oblik liježući na formu od savijenog željeza, djeluje toliko prozračno, lako i meko, poput balona od sapunice, a zapravo je tvrda i krta, iako krhka. S druge strane, željezna forma je ono što djeluje stabilno i čvrsto, no ipak hrđa, čvrsto postaje krto, a krto krhko i sada je staklo postaje ono što zadržava formu i stvara se nova dinamika.

Primjećujući tu novu dinamiku, Lucija je naglašava. U novoj konstelaciji, objekt dobiva i novu podlogu – sol. Materijal koji će podržati ovaj proces i ubrzati ga, naglasiti, alkemija nam se odigrava pred očima. Keramički objekti oblika koji podsjeća na stalaktite ili kapi ili komete… imaju čvrstu formu u krhkom materijalu.

Postavljeni na stalak od nehrđajućeg željeza svaki liježe na određenu žicu i drži se fizički samim balansom, balansom koji se prenosi na samu formu, a i auru čitavog rada. I dolazimo do nove metafore, poezije fizike u suglasju sa životom.

Izložba ostaje otvorena do 10. studenoga 2023.