Brojna publika, treće u nizu predstave prvog zadarskog festivala monodrame umjetničkog ravnatelja Vinka Radovčića burno je nagradila monodramu

Dijalogom s publikom, sa svojim književnim junakinjama te naposljetku sa samom sobom, glumica Sanja Milardović istančanim ekspresijama vodila nas je kroz cijeli niz svakodnevnih životnih iskušenja, boli i trauma, apsurada svakodnevice, licemjerja i nepravde.

Ali bilo je u izvedbi i nježnih trenutaka.

Procesom nastajanja romana, započinje i dug proces iscjeljivanja sebe same, kroz likove, Ana, Flora.. Uvjerljivo i zavodljivo, jer glumica pritom izgovara vlastiti tekst na vlastitu režiju. Ideje joj neprestano naviru, što s njima, kamo je vode? Kome? Spašavaju li joj život ili bacaju u sunovrat, u tamu i novi očaj.

U tridesetim je, izgubila je jako blisku osobu, (ne saznajemo koju), samo izolirala se iz bezumlja vanjskog svijeta, pandemija, potresi.. i želi pisati.

Želi pisanjem i svojim pogledom na život, svojom maštom naći svoje zasluženo mjesto u svijetu u kojem svećenik neće prodavati madrace a fizijatar nuditi usluge psihoterapeuta. Tako živjeći svoje likove, prolazi kroz težak put suočavanja sa sobom samom i razumijevanja osobnih postupaka.

Brojna publika, treće u nizu predstave prvog zadarskog festivala monodrame, umjetničkog ravnatelja Vinka Radovčića, burno je nagradila monodramu, ali i izašla zapitana o našoj svakodnevici i tome kako je danas u svijetu nametnutih lažnih vrijednosti uopće biti čovjekom.