Zadarska promocija monografije Glazba povijesnih hrvatskih zemalja u srednjemu vijeku održat će se 5. lipnja u 17 sati u Koncertnoj dvorani braće Bersa u Kneževoj palači.

U programu će sudjelovati autorica prof. dr. sc. Hana Breko Kustura, doc. dr. sc Frano Vrančić, doc. dr. sc. Katica Burić Ćenan i doc. dr. sc. Patrick Levačić. Klapa Lantina iz Glazbene škole Blagoje Bersa pod vodstvom prof. Nade Smoljan izvest će Zadarski virelai, starofrancuski notni zapis koji je nađen u Katedrali svete Stošije pri restauriranju korskih sjedala 1969. godine. Organizatori su Koncertni ured Zadar, Odjel za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru i Odjel za etnologiju i antropologiju Sveučilšta u Zadru. Ulaz je slobodan.

Monografija predstavlja prvu suvremenu sintezu novih spoznaja o izvorima crkvene i svjetovne glazbe povijesnih hrvatskih zemalja u srednjemu vijeku. Ona teži diseminaciji najvažnijih rezultata istraživanja, s ciljem upoznavanja kulturne, stručne i znanstvene javnosti s činjenicama o najstarijem sloju hrvatske glazbene pismenosti temeljem autoričina osobnog uvida u rukopisne pergamentne glazbene kodekse hrvatskih prostora iz razdoblja od 11. do kraja 16. stoljeća.

Projekt „Hrvatski glazbeni i liturgijski kodeksi srednjega vijeka: Interdisciplinarna obrada” bavio se obradom liturgijskih i glazbenih kodeksa hrvatskih zemalja pohranjenih u stranim i domaćim arhivima. To je bio premijerni pothvat istodobnog rada muzikologa, filologa, liturgičara i povjesničara umjetnosti specijaliziranih za dokumente srednjovjekovne hrvatske glazbe, pisane riječi, liturgije i likovnosti.

Cilj je bio komparacija znanih hrvatskih izvora s europskim rukopisima i otkriće njihova stvarnog eklezijastičkog podrijetla i identiteta koji do danas u većem broju izvora nisu bili poznati. Većina je izvora pohranjena u hrvatskim crkvenim arhivima, no nekoliko se kodeksa danas čuva u Bodleian Library u Oxfordu, Staatsbibliothek zu Berlin, Preussischer Kulturbesitz, Mađarskoj nacionalnoj knjižnici Széchényi, Metropolitanskoj knjižnici u Esztergomu, Apostolskoj biblioteci u Vatikanu, Muzeju Jean Paul Getty, Arhivu franjevačkoga samostana u Güssingu i dr.

Rad na izvorima temeljio se na suvremenim metodama poredbenog istraživanja, transkripcije i transliteracije te rekonstrukcije glazbe iz neumama notiranih kodeksa. Sve su spoznaje usmjeravane najnovijim muzikološkim tehnologijama, uključujući i najrecentniju metodu načina obrade glazbenih rukopisa alatima umjetne inteligencije, programom Mono:di Plus, projekta Corpus monodicum. Osim muzikološkog narativa podijeljena u osam zasebnih poglavlja, knjiga sadrži i više od pedeset faksimila hrvatskih glazbenih neumatskih kodeksa, od kojih je većina objavljena prvi put.