Marko Silov studirao je u Zadru, diplomirani je knjižničar, zaposlen u knjižnici grada Splita. Njegov književni prvijenac neobična je, duhovita i nadasve intrigantna zbirka naslova Šljive koštica ili srndaća košćica.

Dok je studirao informacijske znanosti na Svučilištu u Zadru, pisao je blog, objavljivao kratke priče, a nekoliko godina poslije, po povratku u rodni Šibenik, na Facebooku je otvorio stranicu na kojoj je jedanput tjedno objavljivao po jedan kraći, prozni zapis.

Nakon toga počeo je pisati samo za sebe, da bi nakon 14 ili 15 godina otkako je počeo razvijati svoj stil, ova knjiga ugledala svjetlo dana!

S Markom se družimo na festivalu u organizaciji ZaPisa, Petrovo uho, i to u ponedjeljak, 15. svibnja od 18:30 h u Brlogu.

_________________________________________________________________

koka iz bangkoka

Zvuk gajdi rastvara umjetninu.
Iz nje se izlijeva žitka masa koja guta sve – ne časeći časa!

 

zjenični ske(r)let

Priguši svjetlo.
Privuci stolac bliže prozoru.
Renée sjedne i spusti ruke na koljena čekajući moljca koji će
privučen bljeskovima oka sletjeti na njezino lišce…
„U podočnjak ili pod očnjak?“ upita Renée.
…i kroz uljasto crnilo zjenice prodrijeti u njezino biće.
„U podočicu, dušo“, odgovori zjenični skelet, žvačući
Renéeinu dušu,
bojajući je u skerlet.
C’est un rendez-vous,
mon amour.

 

ovacija/ovulacija

Predstava je završila, a ruke – koje su do tada beživotno visjele
sa zidova – napunile su se krvlju i počele pljeskati. Isprva slabo,
a onda sve glasnije i glasnije.
„Čuješ li, Adriene?! Slušatelji nam plješću!“ uzbuđeno ispljune
Jacqueline u uho ulaštene biste Adriena Brodyja, želeći još
jednom u sebi osjetiti njegov nos.

 

walpurgisnacht

Bršljan se penje, vještica stenje.
Zašto se mačka glasa kao žaba?

Hokus-pokus, u ustima gorak o
k
u
s.