U želji za nečim specifičnim, unikatnim, zadarskim, ususret blagdanu Uskrsa, nismo morali dugo tražiti. Naša je potraga završila kod umjetnice Zvonimire Karavida!

Mnogi je poznaju po staklenim periskama, prekrasnim umjetninama različitih formata koje su nastale kao dio autoričina osobnog identiteta, njezine povezanosti s morem, životom u njemu i oko njega, a mogu se prevesti kao i svojevrsni hommage najvećim školjkašima Jadranskoga mora kojima prijeti, gotovo pa i potpuno, izumiranje.

***

Ovo je tvoj mali blagdanski izlet, možeš li nam reći kako nastaje jaje od stakla, jesu li iste veličine, te kako si uklopila boje?

- Staklena jaja izrađujem u više faza. Prvo izrežem oblik jaja, pa zatim brusim oštre rubove i na taj način još malo doradim oblik. Sva jaja su otprilike iste veličine, ali kako se radi o ručnom radu, neka odstupanja u obliku i veličini uvijek postoje. 

Nakon toga bušim rupicu na svakom staklu i onda su spremna za dekoriranje bojom.

Boja dolazi u različitim oblicima, na nekim jajima su to tanki stakleni listići u boji, na nekima mali stakleni „kamenčići“ koji se u toku pečenja otope u točkice ili stakleni prah u boji. 

Zatim stavljam jaja u peć za staklo na prethodno pripremljenu površinu gdje se pod visokom temperaturom rubovi jaja zaoble, dobiju teksturu, a boja se „zalijepi“ odnosno fuzira na jaje. Staklena jaja bez boje čeka još jedan dodatan korak, a to je lasersko graviranje motiva tradicionalnih hrvatskih tetovaža. 

Jako je zanimljiv touch motiva koje spominješ, dakle tetovaža, kojim izvorima si se poslužila?

- Kada sam odlučila izraditi staklena jaja za Uskršnju kolekciju dekoracija spomenula sam svom kolegi i prijatelju Juri Lisaku kako želim da jedno jaje u „paketu“ bude s gravurom. Prvo mi je palo na pamet da to budu neki od uzoraka koji se inače nalaze na tradicionalnim pisanicama, kada se ukrašavaju voskom i bojom, ali onda se on dosjetio da bi mogli gravirati tradicionalne hrvatske tetovaže. Meni se ta ideja odmah svidjela jer mi je od prije motiv tih tetovaža bio zanimljiv. 

Bacila sam se onda na malo istraživanje i naišla na zanimljiv rad Tonija Hercega sa Sveučilišta u Mostaru u kojem sam između ostaloga pročitala da se tetoviranje odvijalo u vrijeme Cvjetnice i bilo koji dan u Velikom tjednu što je zapravo jako lijepo zaokružilo cijelu uskršnju temu. 

 

Gdje nabaviti ove dekoracije? Imaš li prostor, možda neku izložbu uskoro ili webshop?

- Dekoracije se mogu nabavit putem mog Instagram i Facebook profila, za sada je to jedini način. Po dogovoru moji sugrađani ih mogu doći preuzeti u radionicu na Novom Bokanjcu u zgradi Inovativnog Zadra. 

Što se tiče novih radova i izložbi, svakako mi je u planu ove godine i to ostvariti kad završim neke tekuće projekte.

Imamo li u Zadru „arts and crafts scenu“, jesu li umjetnici povezani, kako se rade kolaboracije poput ove vaše?

- Uglavnom se voli reći kako u Zadru scena ne postoji i to je možda i istina na jednoj razni, ali zapravo postoji veliki broj ljudi koji se bave raznim kreativnim stvaralaštvom. Iz mog iskustva uglavnom upoznajem druge zadarske kreativce putem Instagrama gdje se javimo jedni drugima kada prepoznamo da imamo sličnu estetiku, ili imamo neke ideje za suradnje. 

Meni je prije nekoliko godina trebala gravura na staklu i javila sam se Juri bi li mi to mogao napraviti, nakon toga smo nastavili surađivati i sada smo napokon napravili jedan zajednički rad koji smo predstavili javnosti. Imamo još ideja i nadam se da će nam obaveze dopustiti da ostvarimo i neke veće projekte zajedno. 

Zvonimira Karavida rođena je 1991. godine u Zadru. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci 2016. godine.

Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi kiparstvom, a ponajviše istraživanjem medija stakla u kojem je ostvarila i nekoliko izložbi.

Najrecentnije su samostalna izložba u Muzeju antičkog stakla u Zadru, gdje je izložila po prvi put svoje staklene skulpture – periske, te grupna izložba Dijalog2 pod nazivom Priroda u transparentnom objektu u Galeriji Juraj Klović u Rijeci.

Sudjelovala je na nekoliko grupnih izložbi, a njezine Staklene periske odabrane su kao godišnje nagrade Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske.

Živi i radi u Zadru. Aktivno se bavi kiparstvom, njezini se radovi mogu naći u privatnim kolekcijama.