Izložbu "Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968.-1984." u zagrebačkom Tehničkom muzeju Nikola Tesla od 10. veljače do 21. ožujka vidjelo je oko 1300 posjetitelja, a njezina je specifičnost iznimno informativna web stranica na kojoj će se izložba nastaviti dopunjena novim sadržajem.

Autor i kustos projekta Darko Fritz kao specifičnost ističe interdisciplinarnost te da, uz umjetnost i spoj znanosti i umjetnosti, projekt obuhvaća i razvoj i dostupnost digitalne tehnologije u određenom povijesnom i geopolitičkom kontekstu.

"Postoje tri narativa koje sam pokušao komunicirati kroz razne medije, poštujući prednosti i mane pojedinog medija knjige, izložbe, stručnih vodstva i web stranice. Postojeća, već izuzetno opširna, web stranica (www.digitalna-umjetnost-u-hrvatskoj.eu).skoro će biti dopunjena fotografijama i videima s izložbe i vodstva po Staroj gradskoj vijećnici", kazao je Fritz za Hinu,

Projekt "Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968.-1984." počeo prije dvije godine kada je bila izdana i knjiga u kojoj se, pak, ističu tri posebna narativa.

Prvi je bio pristup tehnologiji koji je tijekom 60-ih i 70-ih prošlog stoljeća u Hrvatskoj bio otežan, slijedi geopolitička situacija tadašnje Hrvatske unutar Jugoslavije koja je omogućila uvoz američkih kompjutora - primjerice na Institutu Ruđer Bošković te zaključno o umjetnosti, prvenstveno kroz pokret Nove tendencije koji je omogućio sudionicima iz zapadnog i istočnog bloka zajedničko izlaganje i umrežavanje, što je u doba Hladnog rata u drugim državama bilo nemoguće.

Prvi pokušaj mapiranja primjene digitalnih tehnologija

Ovaj projekt prvi je pokušaj mapiranja primjene digitalnih tehnologija u hrvatskoj umjetnosti u kojoj protagonisti, umjetnici, inženjeri, fizičari i arhitekti, nisu bili prvi u svjetskim razmjerima, ali s par godina razlike nisu niti mnogo zaostali, ističe Fritz.

Konkretno, 2. kolovoza 1968. u Londonu je bila otvorena izložba Cybernetic Serendipity, prva u nizu velikih izložbi o računalnoj umjetnosti i kibernetici. Samo dan poslije, u Zagrebu bila je otvorena izložba "Kompjuteri i vizualna istraživanja", kao početak međunarodne manifestacije Tendencije 4 (1968.–1969.), gdje su prvi put izloženi digitalni radovi i hrvatskih umjetnika.

Kreativnosti kroz digitalne medije su raznolike. Prve su bile kroz tekst – još u 50-im godinama, kroz zvuk nešto kasnije, a vizualne – grafike i video čekale su razvoj jače tehnologije. Ono što smatramo kompjutorskim grafikama nastalo je početkom 60-ih, a pioniri su bili Georg Nees, Frieder Nake i Michael Noll, koji su izlagali svoje radove u Zagrebu već 1968., a Nake je osobno sudjelovao u kreiranju programa Tendencija 4 i bio čest gost u Zagrebu, ističe Fritz.

"U sklopu kompleksnog jednogodišnjeg programa Tendencije 4 izloženi su i radovi fizičara i voditelja laboratorija za kibernetiku pri Institutu Ruđer Bošković Vladimira Bonačića koji se ističe svojom raznolikošću i kvalitetom. Posebno sa svjetlosnim instalacijama u javnom prostoru, a četiri ih je postavio u Zagrebu od 1969. do 1971. Slijede i radovi Vlatka Čerića i oca hrvatskih novčanica Vilka Žiljka, Tomislava Mikulića, Miljenka Horvata i Nikole Šermana, ali i arhitekata Andrije Mutnjakovića i Velimira Neidharta", kaže Fritz.

"Ovaj pregled završava 'orvelijanskom' 1984. koja je obilježena pravnim činom – tada je u tadašnjoj Jugoslaviji bilo omogućeno građanima da uvoze kompjutore, odnosno dijelove informatičke opreme. Do 1984. to je bilo zabranjeno. Ljudi su se dotad dovijali tome švercanjem", kazao je Fritz.

Fritz: Danas smo svi amaterski digitalni umjetnici

Pritom je naveo i primjer kako je kultni filmski snimatelj i redatelj Nikola Tanhofer, "samouki" autor serije računalnih grafika iz 1982., godinu dana ranije kupio računalo DAI da bi kao digitalni kreativni amater radio umjetnička djela iz vlastitog "gušta". Danas smo svi digitalni amaterski umjetnici jer se kreativno izražavamo kroz digitalne medije, npr. fotografijama s pametnih telefona, zaključuje Fritz.

"Od pionira digitalne umjetnosti ostale su nam brojne kompjutorske grafike i kompjutorski filmovi. A ono što nije ostalo su elektronski objekti i instalacije u javnom prostoru. No, ipak imamo sreću da je desetak elektronskih objekata Vladimira Bonačića danas operativno, još i sada rade, što je presedan u svjetskim okvirima. Velika je sreća i da je integralno oblikovanje interijera tri dvorane u zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici sačuvano kao primjer digitalnog trodimenzionalnog oblikovanja reljefnih zidova i fascinantnih, začuđujućih elipsastih stropova. Taj rad arhitekta Andrije Mutnjakovića iz ranih 70-ih velika je vrijednost i u svjetskim okvirima" zaključio je Fritz.

Zaključio je i kako je zadovoljan odazivom publike i kritikama izložbe te naročito – suradnjom s Tehničkim muzejom Nikola Tesla. Ravnateljica muzeja Markita Franulić, pak, ocijenila je izložbu iznimno uspješnom.

"Izložbu je posjetilo oko 1300 posjetitelja što mislimo da je jako dobro za period trajanja i za temu koja nije toliko tipična za Tehnički muzej. S druge strane, programi posljednjih godina idu na povezivanje znanosti i umjetnosti, a s prezentacijom ove izložbe stvaramo i prostor novoj publici koja dosad nije bila tipična za naš muzej", zaključila je.