Na čarobnoj renesansnoj lokaciji u istarskom gradiću Svetvinčentu završilo je još jedno izdanje Festivala plesa i neverbalnog kazališta

Ovo je mjestašce već 23 godine domaćin plesnim profesionalcima, ali i zaljubljenicima u izvedbene umjetnosti. Festival se održao u trodnevnom izdanju već treću godinu zaredom uslijed posljedica korone i financijskih rezova. Unatoč tome, Zagrebački plesni ansambl je ustrajao u kvaliteti sadržaja zbog kojeg festival raste iako se njegovo trajanje smanjilo.

Dosad su se u kaštelu Grimani održavale velike i spektakularne predstave, dok su se manji formati lakše adaptirali na vanjske prostore, ali londonska kompanija Fubunation prve je večeri upravo tamo izvela svoj zanimljivi duet „Ruševine“. Plesači Rhys Dennis i Waddah Sinada držali su pozornost publike svojim koreografskim radom do samog kraja jer priča o opresiji kroz mit o muškosti u panafričkoj kulturi nije tema na koju često nailazimo. Ovo je jedna od najboljih predstava Twenty20 koja je izabrana preko Aerowaves mreže.

Ostatak Aerowaves programacije ove godine činile su predstave „Waiting For James B.“ francuske kompanije Art Mouv te „Open Drift“, kratki duet Philippea Kratza u izvedbi plesača Antonia Tafunija i Nagge Baldine. Koliko je Aerowaves kao mreža važna i za festivale, izbornike festivala, ali i plesače, prikazano je i u dokumentarnom filmu „Aerowaves at 25“ druge festivalske večeri u Mediteranskom plesnom centru. Predstavljanju su nazočili Enya Belak, autorica filma, Edvin Liverić, predstavnik mreže u Hrvatskoj, Anera Stopfer, voditeljica deska Kreativne Europe za kulturu, i ravnateljica festivala Petra Glad Mažar. „Zagrebački plesni ansambl je 2014. s projektom Festivala plesa i neverbalnog kazališta postao prezentacijski partner. Meni je stvarno jako vrijedno za cjelokupni moj rad, ne samo festivalski, nego i za ZPA, za koji trebam koreografe, pedagoge, biti upućena kroz sudjelovanje u mreži u ono što se događa u Europi, a i šire. Naime, Aerowaves je započeo suradnje i sa zemljama izvan Europe. Iz moje perspektive, mislim da nije postala zatvorena kao što se to mrežama zna dogoditi“, objasnila je Glad Mažar.

Uz spomenuto, na gradskom je trgu izvedena prezentacija rada u nastajanju „Geometrija daha“ u koreografiji Laure Aris Alvarez i izvedbi novog postava plesača Zagrebačkog plesnog ansambla. U gradskoj loži Matea Bilosnić je izvela „Klowna“, predstavu koja kombinira ples, pokret i neverbalno kazalište. Unatoč tome što je solo jedna veoma zahtjevna forma, plesačica Zadarskog ansambla predstavila je svoj sjajan rad kao završetak prve festivalske večeri. Milan Tomášik je kolegicom Andrejom Rauch Podržavnik u kaštelu Grimani izveo duet „Mozaici“. Uz glazbenu pratnju SToP-a, slovenskih udaraljkaša, ovo je bila jedna vrlo dinamična izvedba. Umjesto otkazanih „Zagrljaja“ Ksenije Zec zbog bolesti glumca bio je plesni duet „Parte Parte“ plesačica i koreografkinja Petre Valentić i Petre Chelfi. Predstava koja sagledava i uspostavlja vezu između dva svijeta, onog koji doživljavamo i onog koji oblikuje naša tijela mimo pažnje i svijesti. Posljednja izvedena je predstava „Drugi“ koju je slovački koreograf Anton Lachky radio „za cijelu obitelj“. Priča o četvero ljudi koji žive u jednom izoliranom svijetu vođena je motivom koji je proizašao iz naših vlastitih života, a osim izoliranošću, predstava se bavi još jednom vrlo aktualnom temom, temom plastike, te kroz akcije plesača predlaže što sami možemo svakodnevno činiti da bi nam bilo malo bolje. Posebno je bila prihvaćena već spomenuta predstava „Waiting For James B.“ koreografkinje Hélène Taddei Lawson, ujedno i plesačice, koja se s ostalim plesačima iz kompanije Art Mouv bavi koegzistencijom dvije vrste plesa, s jedne strane suvremenog francuskog novog vala, te s druge strane hip hopa i urbanih plesova. Kroz dosta slojevitu predstavu progovorili su i o rasnim situacijama i problemima, ali i problemima žena u muškom društvu. Njome su dokinuli granice između pozornice i publike, pa je večer završena zajedničkim plesom na savičentskoj placi.

„Festival je smanjen. Da traje pet dana, sigurno bi bilo prikazano više predstava, pogotovo s hrvatske plesne scene, ovako u sve manjem formatu želimo i moramo zadovoljiti različite kriterije“, govori ravnateljica festivala Petra Glad Mažar. „Predstave su jako dobro probrane i zahvaljujem se Snježani Abramović Milković na tome. S druge strane, ovdje sam već sedamnaest godina, mijenjao se opseg festivala, mijenjao se program, ali i publika. Meni je jako drago vidjeti da su neki ljudi ovdje sve te godine. Na festival se iz godine u godinu vraćaju i po tome zaključujem da se publika doista profilirala. U Istri je puno događanja i mislim da smo kroz ovaj festival odgojili generacije publike za ples“