Nakon Antigone, večeras u kazalištu još jedna premijera Drame plus, ovaj put riječ je o Kafkinom Procesu.

Kafkina djela nisu dotaknula samo umjetnički i stvaralački svijet - zbog specifične, tjeskobne atmosfere koju je u njima ocrtao, u kojoj se ono nevjerojatno i začudno čini savršeno normalno, stvoren je pojam "kafkijanski" koji se koristi u svakodnevnom govoru.

Upravo je ta začudna, maglovita i tjeskobna atmosfera koja vlada u svijetu pojedinca otuđenog od sebe i od drugih, pod strahovladom sustava koji je nedodirljiv fokus, cilj naše inscenacije ovog važnog djela koje ćemo, u sklopu projekta „Lektira na sceni“, približiti mladima, ali i ostaloj publici, suvremenim režijskim pristupom. Uvjereni smo da će ovaj naslov privući publiku u kazalište, a to je ujedno i glavni cilj petog programa Drame Plus.

Glavni protagonist „Procesa“ Josef K. (igra ga Tomislav Šango, član Drame plus već pet godina) – običan, prosječan čovjek koji cijeli život pošteno i poslušno obavlja svoj posao, jednog dana biva optužen za nepoznati zločin i otrgnut od svog, možda pomalo dosadnog, ali ipak njegovog života. Ni kriv ni dužan, ali ni svjestan za što ga se točno tereti, Josef K. ulazi u sudski proces prepun birokracije, nepotizma, papira koji postoje da bi opravdali sami sebe, a ne služili nekoj svrsi. Unatoč svim uloženim naporima da dozna istinu, da dođe do onoga koji nešto zna, da se obrani i povrati svoj život, Josef K. u potpunosti je nemoćan u tom procesu, pred sustavom kojemu Josef K. nije ništa bitniji od nekog psa s ulice.

Kafkin je „Proces“, istovremeno na sreću i nažalost bezvremensko djelo, jer pitanja i teme kojima se bavi, na ovaj ili onaj način, ne prestaju okupirati čovječanstvo. S obzirom na društvena i politička zbivanja na globalnoj i domaćoj razini smatramo da je sada idealno vrijeme da djelo zaživi ove godine upravo na pozornici HNK Zadar.

U dramatizaciji romana usredotočili smo se na one elemente, likove i dramske situacije koji ocrtavaju atmosferu začudne stvarnosti, besmislenog, ali neuništivog sustava koji je svrha sam sebi, a ne pojedincu kojemu bi trebao služiti. Proces bez kraja kojemu je podvrgnut Josef K. nesumnjivo podsjeća na dugotrajne i često neučinkovite sudske procese iz naše realnosti.

Kroz predstavu se pitamo tko je kriv za sudbinu Josefa K.? Uzimajući u obzir jezovitu sličnost koju radnja romana i nesretna priča Josefa K. ima sa zbivanjima i „procesima“ u Drugom svjetskom ratu, ali i zločinima protiv čovječanstva diljem kugle zemaljske koji se zbivaju i sada dok radimo na predstavi, postavljamo pitanje kolektivne i pojedinačne krivnje. Jesu li odgovorni samo oni koji naređuju ili i oni službenici koji samo izvršavaju naredbe, a navodno ništa ne znaju?

Ono što nam je u ovom trenutku nezamislivo, dok uživamo sve slobode koje imamo, u tren oka, kao i za Josefa K. može postati naša stvarnost.

Najaktualnije za nas pitanje svakako je borba protiv nevidljivog neprijatelja, u kojoj su pravila nejasna, ishod neizvjestan, ali borba se vodi do zadnjega daha. Poput Josefa K. i mi smo nedavno, doslovno preko noći, otrgnuti od svojih života, obitelji i prijatelja, otuđeni, zatvoreni u prostore koji možda nisu svi bili zagušljivi poput tavana na kojemu se našao Josef K. u svojoj potrazi za odgovorima, ali svakako im je nedostajalo zraka. I naš proces je trajao dugo, bez naznake o njegovom završetku, štoviše – još uvijek se u njemu nalazimo.

Kako smoći snage unutar sebe, od čega se sastoji naš nagon za preživljavanjem, što nam daje motivaciju da idemo dalje? Ljudski duh, poput vode, uvijek nađe put. Što mu je, osim hrane i vode, potrebno da opstane i u najtežim situacijama? Nada, ali i zajedništvo koje upravo pronalazimo u kazalištu kojemu se, kao i publika s neopisivim veseljem i stvaralačkom pobudom vraćamo kroz inscenaciju ovog neporecivog književnog klasika.

U predstavi igraju polaznici “Velike drame”: Tomislav Šango, Gabrijela Šuljić, Vito Sikirić, Tonka Klarin, Anuška Priska Klapan, Tonka Bušić, Matej Mitraković, Adam Zrilić, Nika Radetić, Luna Mikulec, Mareta Torbarina, Anja Lukić, Ecija Tudorović, Tijana Mandić, Luigi Rados i Toma Maté.