Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru predstavio je u Svečanoj dvorani XV. svezak časopisa Archaeologia Adriatica, posvećen dugogodišnjoj profesorici na ovom Odjelu, sada u mirovini, prof. dr. sc. Sinevi Kukoč.

Prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić, dugogodišnji pročelnik Odjela i nekadašnji rektor Sveučilišta u Zadru, zahvalio je ovom prilikom dr. Kukoč na samoprijegornom radu kojim je zadužila ovaj odjel i Sveučilište, ali i hrvatsku znanost u cjelini.

Prof. dr. sc. Sineva Kukoč rođena je 3. lipnja 1949. u Šibeniku. Dvopredmetni studij arheologije i povijesti umjetnosti studira na Filozofskom fakultetu u Zadru, kojeg uz nagradu rektora završava 1973. godine.  Godine 1990. na Odsjeku za arheologiju stječe status doktora znanosti. Godinu dana kasnije promovirana je u docenta, a 2010. stječe zvanje redovitog profesora, gdje dočekuje i umirovljenje u listopadu 2013. godine.

Osim u kolegijima o brončanom i željeznom dobu istaknula se radom na znanstvenom poslijediplomskom studiju Arheologija istočnog Jadrana te kolegijima o svetim mjestima i kultovima mrtvih na Jadranu. Terenska arheološka istraživanja i rekognosciranja vrlo aktivno provodi kroz sve faze svoje karijere, posebice kod Nadina i Ljupča. Od 1992. do 1994. bila je predstojnica Odsjeka za arheologiju, od 2009. do 2011. članica Senata Sveučilišta u Zadru, a od 2010. pa sve do umirovljenja 2013. voditeljica Katedre za prapovijest na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Objavila je i dvije zbirke poezije, Orfika i Za obou i oblak. Sve to i puno više može se pročitati u ovom svesku časopisa Archaeologia Adriatica.

Dr. sc. Marko Dizdar s Instituta za arheologiju u Zagrebu istaknuo je kako su i prva dva znanstvena članka u ovom broju, o žrtveniku na neolitičkom naselju u Smilčiću te duhovnoj kulturi neolitičkih zajednica istočnog Jadrana, svojevrstan hommage ovoj arheologinji, jer su usmjereni na simboliku pronađene građe, čemu je Kukoč posvetila svoje najznačajnije radove. Nakon njih slijede radovi o stočarstvu i prikupljanju soli, koja je bila ključna za stočare, a koji donose nove poglede povezane s arheozoološkim podacima. 

Raspoloživa građa čija je analiza dala podatke o starosti koza i ovaca (duže su se održavale živima zbog mlijeka), kao i analiza zuba koja je dala dokaz o vođenju na ispašu u planinske pašnjake, pokazuje da  sredinom 6. tisućljeća pr. Kr. u sjevernoj Dalmaciji dolazi do promjene strategije gospodarenja stadom. Počinje sezonsko kretanje pastira između zimskih nizinskih i ljetnih planinskih pašnjaka, prerada mlijeka i proizvodnja sira popraćena pojavom posuđa specijaliziranog oblika i namjene, uvođenje novog tipa srpa koji je lakše održavati itd.

- Pojava kojoj sam i ja u djetinjstvu svjedočio, da pastiri iz Bosne dolaze napasati svoju stoku u Slavoniju, ima svoje korijene još u 6. tisućljeću prije Krista. Arheološki tragovi su izuzetno skromni i teško ih je prepoznati, ali ako ih povežete s arheozoološkim podacima, dobivaju se fascinantni rezultati, zanimljivi za neolitik ali i cijelu povijest, istaknuo je Dizdar.

U ovom broju između brojnih tema obrađene su i one o japodskim i liburnskim antropomorfnim privjescima, veličini ljudske populacije uz nadinsku nekropolu na temelju dobi preminulih, gdje veća smrtnost djece, odnosno niža prosječna dob u trenutku smrti upućuje na populacijski rast, kultu rimskih carica i princeza na tlu provincije Dalmacije, numizmatičkim svjedočanstvima mongolske najezde na šire područje Splita iz ožujka 1242. godine itd.