Sveučilište u Zadru i Naklada Slap danas su u Svečanoj dvorani predstavili knjigu Knjigom "Rasprostiranje kulture: kako ljudi stvaraju prostor" u izdanju Sveučilišta u Zadru i Naklade Slap,u kojoj autor Jadran Kale otvara nova važna pitanja i poglede na pojmove prostora i mjesta

Nakon što je prije tridesetak godina otvorio pitanje suhozidne baštine, što je onda kroz udrugu Dragodid izraslo u pravi pokret i urodilo njezinim prepoznavanjem kao jednog od elemenata nacionalnog identiteta, Kale sada opet donosi novi pogled na prostor, koji počinje od vlastitog tijela. Riječ je o fenomenu tetoviranja, pri čemu ono postaje svojevrsna oglasna ploča, istaknuo je na danas na predstavljanju knjige jedan od recenzenata prof. dr. sc. Dražen Juračić.

- Kale je već jednom sudjelovao u otvaranju važne nacionalne teme o materijalnoj i nematerijalnoj kulturi, pitajući se treba li čuvati vještinu ili artefakt, terasaste vinograde ili vinogradarstvo, materijalnu kulturu ili ljude koji trebaju živjeti, raditi i graditi u tom prostoru naše materijalne kulture. Primjer tetoviranja pomalo je kontroverzan, ali moramo znati da je u SAD-u tetovirano 25 posto stanovništva, veliki postotak i kod nas, i to u okviru likovnih predložaka koji su inferiorni tradicionalnim tetovažama na ovom prostoru poput sicanja. Primjer tetoviranja jedan je mali segment koji nudi pomalo revolucionarni pogled na prostor, istaknuo je Juračić.

Prorektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić podsjetio je kako je veliki dio onoga što danas smatramo prirodom zapravo nastalo utjecajem čovjeka, kao i bilo koji prostor na koji je čovjek stupio u antropocenu.

- Kada pogledamo s ovog prozora i pogledamo Preko, vidimo zelenilo za koje vjerujemo da je prirodno stanje. Međutim, na fotografijama od prije sedamdesetak godina, snimljenima s ovog istog mjesta, dominira bijela boja, goleti i suhozidi. To znači da je čovjek odustao od nekih oblika gospodarenja prirodnim resursima, sve je manje ljudi koji bi koristili prostore, a na njima su zasađene masline ili ih je zauzela makija, rekao je Faričić.

Naslov knjige ne govori o kulturi kao posljedici jasnih umjetničkih obrazaca, već i o onim intervencijama često neobrazovanih pojedinaca, koji su baštinili tehnike oblikovanja prostora svojih predaka, a njihove vještine i rezultate danas s pravom nazivamo materijalnom i nematerijalnom baštinom.

- Knjiga ne daje konačne odgovore već otvara brojna pitanja, prozore i perspektive, kroz koje čitatelj može stvarati mrežu odnosa o tome kako ljudi stvaraju prostor. Kale prije svega promatra neurbanizirane prostore, uključujući nebo i more, ali i naše tijelo ili prostor slabovidnih osoba, istaknula jer recenzentica prof. dr. sc. Borna Fuerst Bjeliš.

Sam autor, predavač na Odjelu za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, na kraju je rekao kako je današnje rasprostiranje kulture slično ratnim zbivanjima.

- Ovo što se događa s prostorom, naročito obalnom, slično je agresivnoj redistribuciji bogatstva koja se događa u ratu, kada netko uvijek ubire velike profite. U takvoj situaciji etnologija kao struka može puno pomoći, rekao je Kale.