Ciklus tekstova s komentarima zadarskih umjetnica u kojem se dotičemo pjesme In corpore sano koja je pobjedila na Beoviziji i oko koje se niže sve više reakcija i rasprava o fizičkom i mentalnom zdravlju nastavljamo sa Silvijanom Dražović i Miom Zarom.

Danas nastavljamo s ciklusom tekstova u kojem smo se obratili zadarskim glumicama, slikaricama, glazbenicama, umjetnicama, referirajući se na popularnu pjesmu "In corpore sano" o kojoj već danima ne prestaju rasprave.

Postavlja se pitanje je li važnije zdravo tijelo ili zdrav duh, koliko jedno uvjetuje drugo, te što u pandemijskom vremenu i evo, sada i u zveckanju oružja, za svakoga od nas znači - biti zdrav?

''In Corpore sano'' svakim danom na Youtubeu bilježi sve više pregleda, a nižu se i videa s reakcijama i videa u kojem brojni vlogeri i podcasteri pokušavaju raslojavati pjesmu, inače dio jako zanimljivog Triptiha. Lijepa, bogata i naizgled skupa neobarokna video predstava, s tri lica Konstrakte i s jednom pričom o životu, piše Miljenko Jergović.

Ako još niste, pogledajte cijeli Triptih:

A ja sam se spustila u grad, te priupitala naše zadarske umjetnice kako su doživjeli ovaj hype, smatraju li da je naš zdravstveni sustav na klimavim nogama i koliko ga je pandemija dodatno nagrizla.

Imaju li knjižicu?

Jesu li i same izložene toksičnom djelovanju mas medija i je li i njihovo područje umjetničkog djelovanja i dalje marginalizirano?

U duhu je naš bitak i od tog mjesta počinje i završava naše zdravlje, ističu naše sugovornice....

Silvijana Dražović s nama je podijelila svoja razmišljanja o umjetničkom stvaranju.

- Umjetnici svakako imaju neku svoju osobnost, nose je kao stigmu, umjesto broša ili ordena, barem u oku drugih ljudi. Svi su bili ili će biti u oceanu ili bari mentalnih problema. Vincent Van Gogh, Edgar Dega, Edvard Munch, Michelangelo Buonarroti, Georgia O'Keeffe, Mark Rothko kao jedan od glavnih predstavnika apstraktnog ekspresionizma, prodaje slike za 8 milijuna dolara - kako će biti normalan?  How Yayoi Kusama, čitav život stvara u ludari, kaže nam Silvijana. 

Sama pjesma za nju je genijalna, ali za njezinu genijalnost zaslužni su dodatno i mediji, primjećuje. Veliki hype podigao se za samu pjevačicu Anu, Silvijana kaže sve je to normalno, za sve novo, originalno, smjelo. 

- Kažu da kreativnost i ludilo imaju istu genetsku predispoziciju. Zar je Dali bio čitav. Zar Francisco Goya nije poludio u 46-toj godini. Dokazano je da je bipolarnost i šizofrenija prisutna kod familija s genijalnim i kreativnim članovima. Kognitivne anomalije imaju i kreativci i bipolarci…jer vide svijet drugačije.

Ako pričamo o umjetnicima, ovdje kod nas se samo preživljava od proizvoda genijalnosti. Manje smo njegovani, nekonvencionalniji, neuredniji, malo šlampavi, a puno lutajući. O siromaštvu ne želim pričati, mrzim to, no mi i nemamo vremena konzumirati raskošan, elegantan život.

Naša Silvijana uvijek se zeza na vlastiti račun pa kaže - Ja sam uvijek bila malo vudrena, doduše i radi pigmenta. Slikarstvo joj daje veliku slobodu i veliki rizik, ssve taman na granici da ne poludi:

- Još kad me puknu emocije, nije lako. Sve je to od otrova u slikarskim bojama. Birds Aren't Real pokret…malo satire, malo apsurda. Puno parodije sa svrhom, tako i mi.

Mia Zara s nama je podijelila svoja iskustva o tome kako je biti majka u doba pandemije.

- Imala sam prilike živjeti na tri različita kontinenta. Ma nismo mi toliko ni loši što se tiče zdravstvenog sustava. Moje kolegice glumice u Americi su npr dobile dva tjedna porodiljnog, priča nam zadarska glumica Mia Zara.

- Mi se dosta dobro švercamo ovdje, netko te prijavi na dva dana i sredio si mirovinsko, zdravstveno...ali to nije OK. Osoblje kao osoblje nije toliko loše. Moj je vječni problem taj međuljudski odnos, ta nervoza i nepristupačnost, kad je riječ o bilo kakvoj usluzi postoje ljudi koji imaju taj neki užasan gard. Taj sustav treba mijenjati podhitno. 

Što se tiče korone, Mia Zara promatra situaciju ne samo na ovoj našoj, već globalno. 

- Na humanoj razini, jako se izričito ljutim kao majka. Djeca korone, da, imamo djecu korone. Ne snalazim se kako im dati iskrene odgovore. Evo samo jedan primjer. Moj Robin kada je imao tri godine u trgovini pitao me - Mama zašto ja nemam masku? Ja sam mu odgovorila - Ma ne treba ti maska, ti si dijete. A on mi je rekao, reći ću na engleskom jer je efektnije, Why I don't need a mask mama, am I not a human? Mene to rasturilo, ma na milijun razina. Gleda me dijete u oči i pita zar nije čovjek, zar ne može isto tako dobiti virus, vratiti ga nazad. Ja njemu nisam mogla dati odgovor.

Isto tako kada je Zadar pobjedio u košarci. Ljetos. Nije mu bilo jasno zašto je na rođendan smio pozvati samo jednog prijatelja, a te iste večeri grad je pucao po šavovima. Nama pod prozorom.

Ponekad Mia Zara s djecom gleda na Youtube neke stare snimke s koncerata.

- Onda on vidi te gužve, tu hrpu ljudi. Nije mu jasno da se tako prethodno živjelo.

Majkama s malom djecom nije se dala dovoljno dobra podrška tijekom pandemije, smatra Mia Zara. Jedan tjedan se ide u školu, drugi ne.

- Nikakvu podršku mentalnu nemamo, ali mi Hrvatice smo srećom jake, u glavi smo dosta jake žene, ali dvije godine zaredom, ponestane ideja! Što raditi i kako se kao odrasla osoba nositi sa svime, gledajući vijesti, ne imajući rješenja i ''svjetlo na kraju tunela'' i odgajati djecu koja su u najljepšoj dobi svoga djetinjstva.