Prenosimo dio kritike koja je objavljena u Matici hrvatskoj, a koju je pisao Andrija Tunjić pogledavši u Zadru predstavu "Kredit" u HNK Zadar - ''riječ je o predstavi koja umjetničkim dosezima nadilazi većinu predstava u današnjem kazališnom trenutku Hrvatske''.

Kredit je svojevrsna groteska u kojoj dvojica aktera jedan drugom dokazuju na koji su sve način argumenti drugoga – premda se u „argumentiranju“ i dokazivanju stalno međusobno izmjenjuju – logičniji, uvjerljiviji i moćniji. A sve počinje bezazleno i birokratski dosadno u uredu bankarskog menadžera, kamo klijent Antonio dolazi po hitno mu potreban kredit kako bi si olakšao život. Ali, iako su papiri za kredit pravovaljani, menadžer poslovnice klijentu odbije dati kredit zato što, po njemu, ipak ne ispunjava uvjete kreditiranja – sigurno jamstvo.

Naravno, po njegovoj interpretaciji.

Suočen s menadžerovim samovoljnim uskraćivanjem kredita Antonio lukavo zaigra na sve ili ništa. Ugledavši na menadžerovom radnom stolu obiteljsku fotografiju bankara sa ženom i sinom klijent, i prije nego što je napustio ured, bankaru nonšalantno kaže da će mu poševiti ženu ako ne dobije traženi kredit.

Čuvši to menadžer se nasmije, na što mu klijent ponovi isto te doda da će mu to život učiniti nepodnošljivim i na kraju ga rastaviti od voljene žene i maloljetnog sina.

Na tom intrigantnom i dosjetljivom zapletu Galcerano gradi sadržaj i varira nijanse komedije koja iz dosjetljivog i psihološkog poigravanja i nadmudrivanja prerasta u verbalni rat između menadžera i klijenta. Što se zaplet više komplicira, uvjerljivost klijentovih argumenata i sama komunikacija – koja mjestimice prerasta u drskost, verbalno nadmudrivanje i prijetnju – malo-pomalo pokoleba menadžera, što dovodi do promjene njihovih međusobnih odnosa i pozicija.

Na kraju superiornost menadžera splašnjava, a klijentova nesigurnost zauzima njegovo mjesto i kulminira u grotesknu klijentovu brigu za menadžera.

Vješto i uvjerljivo gradi sadržaj komedije i dijaloge, što pridonosi zapletu, iznenađenjima i raspletu, kao i karakternom bogatstvu likova, koji bez dramske usiljenosti postižu scensku i glumačku uvjerljivost. Tomu itekako pridonosi redateljica Delmestre, koja je prije zadarske režije Kredita režirala još dva Galceronova komada – Gronholm metoda u Sloveniji i Burgundanga u Italiji – te je dobro upoznala autorove teatarske preokupacije i rastvorila njegove ironično-satirične kazališne svjetove.

To je u zadarskoj predstavi Nenni Delmestre – za koju je scenografiju i kostime kreirala Lina Vengoechea, a svjetlo oblikovao Branimir Bokan – učinila redateljski minuciozno i glumački slojevito, u čemu je imala inspirativnu i kreativnu potporu afirmiranih i iskusnih glumaca; Davora Jureška i Alena Liverića.

Šarm, uvjerljivost i scenska sigurnost, koju su glumački demonstrirali Jureško i Liverić, doista su imponirali u svakom trenutku predstave. Lakoća s kojom su igrali i dočarali veoma kompleksne uloge – koje su se na trenutke nekoga mogle dojmiti i kao glumačko pretjerivanje i iživljavanje – ni jednog trenutka nisu odlutale u maniru i šmiru.

Lik ciničnog, prepredenog, svim mastima premazana, ali i šarmantnog Antonija, kojega je glumio Jureško, u svakom trenutku glumački je odlično provocirao i poticao menadžera, kojega je Liverić od bahata i neosjetljiva birokrata pretočio u nesigurnog i ljudski ranjiva čovjeka koji na kraju spozna i osjeti težinu života zbog kojega je Antonio tražio kredit. Dakle, i Jureško i Liverić odigrali su odlično i uvjerljivo uloge koje su tako obične, a opet u svojoj običnosti toliko zahtjevne da ih mnogi glumci ne uspijevaju savladati i učiniti kreativno zanimljivima.

Atmosferi cijele predstave i njihovu glumačkom ostvarenju pripomagao je pijanist Ivan Ivić.

Sve u svemu, riječ je o predstavi koja umjetničkim dosezima nadilazi većinu predstava u današnjem kazališnom trenutku Hrvatske.

Njezin je uspjeh znatan i zbog sadašnje pandemijske histerije i straha koji su kazališnu publiku udaljili od kazališnih predstava, a kazališta ispraznili. Uz to sadržaj predstave prokazuje anomalije globalne bankarske beskrupuloznosti i današnje hrvatske stvarnosti, a takve predstave mnoga se i pozvanija kazališta ne usuđuju uvrstiti u repertoar.