Za zadarsku umjetničku organizaciju Dragon teatar, kao, uostalom, i za sve izvedbene umjetnosti, 2021. godina bila je i više nego teška i zahtjevna, obzirom na epidemiološku situaciju

Upravo zbog toga, tim su se uvjetima morali prilagoditi i entuzijasti iz ove udruge, koju vodi umjetnička voditeljica Maja Šimić.

- Zbog mjera civilnog stožera, kojima se nije dozvoljavalo nastupanje amaterima, predstavu „Lorax“ koja je nastala prema istoimenom djelu američkog pisca Dr. Seussa, nismo mogli prikazati kao kazališnu predstavu,  već smo ju snimili u neprikladnim i neadekvatnim uvjetima u  dvorani u kojoj radimo jer nam je svima bio potreban barem takav simboličan kraj dvogodišnjeg rada. Ubrzo nakon famoznog „seta“ smo se bacili na ljetni rad na profesionalnoj predstavi Leonce & Lena/ Woyzeck. Iako je u planu bio samo rad na „Leonceu i Leni“, tijekom priprema smo odlučili kako bi zbog dinamike projekta bilo zanimljivije stvoriti kontrast komedije i drame - priča nam Maja i nastavlja:

- Početkom listopada kontaktirali su nas iz ureda Grada Zadra za sudjelovanje na Danima Grada Zadra. Bila je to prilika za rad na planiranoj predstavi „Matovilka“.  Zbog skromnih sredstava predstavu smo radili sa polaznicima kazališne škole za mlade i odrasle. Devetogodišnja suradnja sa Salima je nastavljena  tek koncem kalendarske godine, sredinom studenog, nakon dvadeset mjeseci pauze.

Dragon teatar je od svog osnutka imao tendenciju djelovati kao profesionalno kazalište kakvo je i upisano u registar Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, navodi naša sugovornica, ukazujući na probleme s kojima se susreću u raduna lokalnoj razini.

- Realnost „lokalnosti“ nas nije pozdravila u nastojanju, preciznije rečeno, sami uvjeti rada nam ne dozvoljavaju da budemo pravo profesionalno kazalište  i da se razvijamo u profesionalnom pravcu. Najmovi izvedbenih dvorana su previsoki, nisu se korigirali ni tijekom pandemije, iako se broj publike zbog mjera umanjio i za 90% ukupnog kapaciteta dvorana. Financijska podrška usmjerena je prema političkim miljenicima i institucijama, pa zbog toga većina udruga i organizacija zapinju u mjestu, lome se u nemogućnostima, a hrabri i entuzijastični pojedinci  koji ulažu napore i svoje vrijeme u svestranu realizaciju programa, polagano nestaju  sa zadarske kulturne scene.  S tugom, a često čak s ljutnjom, sam promatrala ovaj fenomen, budući da je riječ o prijateljima, kolegama i suradnicima, za koje bez pretjerivanja mogu reći da su urbane legende grada Zadra. Već par godina sam i sama u toj „nezahvalnoj" ulozi i situaciji. Citirat ću stihove sjedne od svojih omiljenih  pjesama:

 „Should I stay or should I go now?

Should I stay or should I go now?

If I go there will be trouble

And if I stay it will be double…“

Ipak, kakva godina bila iza nas, Dragon teatar ponovno je uspio pred publiku donijeti djela s kojima su ponosni i koja smatraju ogromnim uspjehom, obzirom na okolnosti.

- Prije svega sam zahvalna svim suradnicima koji su podržali rad na svim spomenutim predstavama u praktički nemogućim uvjetima. Zbog epidemijskih amplituda i promjena mjera nismo mogli planirati niti predviđati situacije. Smatram svaku izvedbu ogromnim uspjehom, a uloženi su nadljudski napori da se izvuku sva tri programa i pokrene četvrti - kaže nam voditeljica Dragon teatra.

No već smo debelo zakoračili u 2022. koja donosi i nove izazove, a za koje je Dragon teatar itekako spreman.

- Izazov je okupiti dobru ekipu oko rada na predstavi „Kavkaski krug kredom“ prema djelu Bertolta Brechta. Izazov je također rad u Zadru s djecom na djelu  Olje Savičević  Ivančević, a još veći izazov sjesti dva puta tjedno u katamaran za Zaglav, zatim u autobus za Sali na rad s djecom na predstavi prema djelu Roalda Dahla. Još se lome koplja oko rada na avangardnoj predstavi „Plinsko srce“ Tristana Tzare koja bi po prvi put u praksi našeg teatra bila prilagođena i strancima. Poneseni iskustvom ljetne premjere predstave „Leonce i Lena Woyzeck“, primijetili smo da je mjesec kolovoz na zadarskoj kulturnoj listi deficitaran kazališnim programima i da svakako taj prostor koji komunicira sa špicom turističke sezone želimo programski obogatiti repriznim igranjem predstave „Leonce i Lena Woyzeck“, te premijerom i repriznim igranjem predstave „Plinsko srce“. Također bismo tijekom godine, u skladu s rasporedima glumaca i terminima izvedbenih prostora, odigrali predstavu „Leonce i Lena Woyzeck“ u Zadru - saznajemo do Maje.

Dodajmo da je ovaj komad prvi put objavljen u ekspresionističkom časopisu-instituciji „Der Sturm“, u ožujku 1922, u broju koji je u cjelini bio posvećen „Pravoj mladoj Francuskoj“. U spomen stogodišnjici tiskanja i igranja ovog publici nepoznatog komada koji je preokrenuo tijek razvoja kazališne umjetnosti, Dragon, slijedeći liniju apsurda i avangarde kroz profesionalne predstave „Kralj Übu“ i „Leonce i Lena Woyzeck“, nastavlja rad na čistoj Dadi, predstavljajući rad Tristana Tzare i pokreta kroz koji je djelovao i stvarao, informira nas Maja.

Zanimalo nas i je kakvo je zanimanje među našim sugrađanima za uključivanje u rad Teatra. 

- Tijekom godina, interes slabi, iako bilježimo tendenciju povratka starijih suradnika - kaže naša sugovornica.

No, zato je raznolikost članstva, kad su u pitanju godine, zanimljiva. 

- Naš najmlađi član  Luka Šoštarić u Salima ima  šest godina, a najstariji član je naš veteran Milan Miočić Stošić.  Neću reći koliko ima godina,  samo da je s nama i uz nas gotovo od samih početaka, dakle deset godina. Iznio je niz fantastičnih uloga, uz nesebično dijeljenje iskustva i bez kompromisne podrške. Nezaboravne su uloge Madame  i Herkulesa u Krležinom „Kraljevu“, Doktora Floyda u „Odiseji 2020“, Gradonačelnika u „Anđelima babilona“  Mate Matišića, te uloga Nepoznatog u „Putu u Damask“ Augusta Strindberga. Nadamo se i radujemo daljnjoj suradnji i imenovanjem za počasnog člana Dragon teatra - najavila je Maja.