Hrvatsku praizvedbu "Tko je ubio mog oca?" nastalu prema motivima iz romana Edouarda Louisa donijela nam je zadarska Drama plus. U izuzetno snažnoj te emocionalno i fizički zahtjevnoj monodrami istaknuo se Marko Kasalo.

Redatelj i voditelj Drame plus Vinko Radovčić nije pogriješio u izboru osobe koja će na sceni utjeloviti Sina. Ovo je predstava prema romanu francuskog autora i govori o složenim obiteljskim odnosima.

Na minimalistički postavljenoj sceni Marko Kasalo je Sin, ali on nije sam. Njegove glumačke interpretacije sjećanja i režijski postupci u svakom gledatelju zaista oživljavaju i važnu figuru Oca.

Tu je potencijalni treći lik, odnosno element koji je posebno važan za cjelokupnost djela, a to je politika. Upravo ona pokazat će se kobnom za sudbinu Oca, Sina, cijele obitelji i francuskog društva.

[FOTO: Filip Brala]

Predstava će biti posebno bliska onima koji su odrastali devedesetih uz nekoliko zanimljivih referenci na pop kulturu (filmski blockbuster Titanic, Barbie girl, hit grupe Aqua).

Edouard Louis opisuje nam oca kojega su životne okolnosti potpuno slomile.

Nije teško transponirati političke igre iz Francuske u Hrvatsku, i u tom pogledu nema sumnje - publika će kimati glavom, raspoznajući brojne probleme maloga čovjeka pod čizmom suludih odluka s vrha vlasti. 

Radovčiću je puno pomogla dramaturginja Antonela Tošić, scenografiju potpisuje Luka Lang, kostime Anita Goret, svjetlo i ton (bez kojih predstava ne bi bila ista!) radili su Frane Papić i Mate Petričević. Ljiljana Surać izrađivala je rekvizite (predobra ideja - kutije su prozirne i predmetima se lakše dočaravaju uspomene). Ne zaboravimo ni inspicijenta Domagoja Lindingera.

 

Marko Kasalo za mene definitivno nije još jedno lijepo lice i definirano tijelo na sceni.

Nevjerojatno koliko se možete u prvih petnaest minuta zaljubiti u njegovu ranjivost, a kako vas može kasnije razdrmati u dinamičnim scenama u kojima se aktualizira pitanje što je to muškost i ... kako bi rekao otac, ''u kazalište idu pederi, a pravi muškarci idu na stadion''!

Neke od meni najdražih scena su kada Sin evocira uspomenu iz djetinjstva kada je s prijateljem zaplesao na hit pjesmu grupe Aqua, ili pak kada globalni fenomen Titanika oživljava kroz brod (a tata je ledenjak i njegova odsutnost prati sina kroz cijeli život).

Jednom Sin u nekom baru kaže da mrzi svojega oca. Jer tako je bilo lakše.

Pa ipak, postoji trenutak u predstavi kada Sin stane u čizme koje cijelo vrijeme simboliziraju Oca.

Nemoguće je pobjeći od nekih stvari u životu, pa tako Kasalo predivno balansira kroz putovanje jednog senzibilnog dječaka do muškarca koji nije postao ono što je Otac od njega očekivao i čemu se sigurno potajno nadao. Kasalo će se zapitati - Zašto se sramimo reći volim te?

Zašto muškarci ne smiju plakati?

I da, mi ćemo kriviti Oca za grubost, šutnju, sram.

No kada nam predstava ponudi pozadinu - širu sliku i činjenicu da postoje imena i prezimena čije su odluke sudjelovale u ''ubojstvu'' Oca...gledat ćemo na njega nekim drugim očima. 

Studija obiteljskih i društveno-političkih odnosa svakako je uspjela na sceni uz Dramu Plus.