Irena Bausović Tomljanović, članica ansambla Kazališta lutaka Zadar, nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta za 2021. u kategoriji za najbolja glumačka ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade. Riječ je o ulozi Princeze u predstavi "Caffe Kraljevstvo" Vanje Jovanovića i Patrika Gregurca u režiji Vanje Jovanovića i produkciji Kazališta lutaka Zadar

Godišnja je to nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika, a vijest o nominaciji ovu je zadarsku glumicu i lutkaricu ugodno iznenadila.

"Bila sam jako sretna. Vidiš svoje ime pa ne možeš vjerovati. Iskreno, očekivala sam da će biti predstava nominirana jer je do sad već dobila osam nagrada. Međutim, ispostavilo se da sam ja nominirana. Mi glumci smo, naravno, predstavnici te predstave, mi smo predstava, tako da je to logično. Iskreno, nisam očekivala, ali sam bila jako sretna i bilo mi je jako drago jer ta nominacija je prepoznat trud i rad glumca. Bez obzira bila nagrada ili ne, ipak si nominiran i izdvojen između tri glumice dječjih kazališta u cijeloj Hrvatskoj. Tako da to apsolutno nije mala stvar", komentirala nam je glumica svoju nominaciju.

Predstava za koju je nominirana, "Caffe Kraljevstvo", već je postigla brojne uspjehe i osvojila čak osam nagrada.

Nagrađivana predstava

"Glavna poruka predstave je da se uvijek treba boriti za svoje snove i da ne treba podlijegati nikakvim društvenim i obiteljskim pravilima. Naime, shvatit će te iz moje priče. U predstavi se radi o jednoj šalici, ona je princeza u jednom velikom kraljevstvu koja se mora udati za bogatog nasljednika kako bi spasila kraljevstvo. Njena najveća želja je da bude konobarica. Na kraju iznevjeri svoje kraljevstvo, ostane sa svojim prijateljem koji je najobičniji postolar u kraljevstvu. Međutim, njoj je važno to prijateljstvo, to što je nju postolar prihvatio kao takvu i na kraju ona otvara svoj caffe, odnosno taj postolar Mirkec joj izradi caffe, kraljevstvo, u kojem ona radi cijeli život. Na kraju se njezini roditelji pomire s tim i dođu k njoj. Stvar je u tome da pokušavamo reći djeci da budu svoji, da idu za svojim snovima, za onime što žele.

Čisti primjer je i gluma kod nas. Da se dotaknem, u Hrvatskoj ima jako puno akademija, međutim, pravi glumac i umjetnik, osoba koja to voli i ima talenta, uvijek će doći do izražaja. Specifična je predstava jer u njoj glume razni predmeti iz našeg kućanstva, kralj i kraljica su šalice, tu su gosti - od pivske boce, do boce šampanjca, pa imamo raznih čaša, za šampanjac za vino i oni svi dobivaju svoj karakter i to je ono najsmješnije i najbolje u predstavi - animacija predmeta. Kad zapravo zamisliš da sve te stvari imaš kod kuće, a sad su na sceni oživjeli. I sva ta atmosfera sa svim tim bocama nekako izgleda, 'ajmo reći, obično. Boca nema ni oči ni usta i teško dočara lutku, ali to je zapravo najveće bogastvo predstave što s tim predmetima uspijemo dočarati situaciju, nasmijati, doživjeti taj dvor. I na kraju se pojavi stari prosac sa svojim bogatstvom, a on je skupo vino na stalku. Naša predstava na kraju ne pada, ona raste. I onda se događa još ta voda koja sipi iz boca, a to je zapravo pritisak kojeg kraljevstvo radi na princezu, u čemu se djeca mogu prepoznati", dočarala nam je Irena ovu nagrađivanu predstavu.

Za glumicu nema predaha jer smo je za razgovor uspjeli izvući s intenzivnih priprema za još jednu premijeru.  Naime, riječ je o premijeri predstave "Zlatno srce Nikolino" i to u subotu, 20. studenog.

Ovog puta na jednom od dalmatinskih otoka Mikula pokušava spasiti otočku djecu i otkupiti ih od gusara dajući u zamjenu za njih svo blago i relikvije iz crkve. Priča koja na životopisan način govori o ljepoti i težini života na otoku, o vječnoj ljudskoj pohlepi i gluposti, ali i o tome koje nam je najveće blago u životu povjereno.

Irena u ovoj predstavi, zajedno s kolegom Draganom Veselićem, glumi gusara koji žele uzeti otočanima svo zlato i srebro.

"Na kraju Sveti Nikola kaže 'evo vam moje srce' i tad iz srca lutke krene zlato kojeg gusari pokupe i stave ga na brod kojeg težina potopi. Otočani ostaju bez zlata, ali ostaje im vrijednost, a to su oni sami, i Sveti Nikola, koji tad nije bio još sveti, već je bio mladi svećenik u toj priči", priča nam Irena, a sve ostale detalje ostavit ćemo publici da ih otkrije.

Donatolina

Osim što je članica ansambla, Irena zajedno s kolegicom Anđelom Ćurković-Petković vodi dramsku lutkarsku radionicu "Donatolina."

"Nakon napornog dana i rada, ta me djeca uvijek uspiju razveseliti. Djeca su toliko otvorena, za razliku od nas ljudi. Kad kolegica i ja pokušavamo doći do ideja pa kompliciramo, oni odjednom izvale nešto vrlo jednostavno. To su djeca koja daju energiju, nevinost, otvorenost. Jako volim raditi s njima. Sad smo s njima na festivalu profesionalnih dramskih lutkarskih radionica Assitej dobili nagradu "Zvjezdana Ladika" za dramski i pedagoški rad s djecom. Nama to jako puno znači. Donatolina postoji već negdje sedam godina, a ovo je prva nagrada. Išli smo s predstavom "Tvornica čokolade". Oni jako cijene to što su njih 35 svi došli do izražaja. Svi su jednaki, kao mali mravi, kad tko ulazi, nema osuđivanja, pomogne se partneru. Nakon predstave bio je razgovor sa žirijem koji tako vidi kako diše predstava i ta dramska radionica", priča nam Irena te ujedno najavljuje i novu predstavu s tom glumačkom radionicom.

"Za Božić pripremamo novu predstavu, zove se "Ljubav je na Sjevernom polu". Ja sam pisala tekst. Volim gledati "Ljubav je na selu" tako da sam zato napisala "Ljubav je na Sjevernom polu". Najprije smo radili improvizacije na temu. Na temelju tih improvizacija, a djeca su zbilja najmaštovitija, ja stvaram tekst i tako je to nastalo. Taj djedica, koji se zapravo zove Mile Mraz, je nešto bolestan, vode ga kod doktora, a to je sve njihova ideja. Na kraju vide da je njegovo srce smežurano, onda on kaže "to je moj potkožni prišt". Vrlo je humoristična. Onda krene audicija, pa se poljavljuju razni ljudi. I na kraju se, igrom slučaja, pojavi Baka Mraz. Njih su dvoje studirali zajedno na Snježnom fakultetu i život ih je razdvojio pa su se sad ponovno spojili. To je smiješna, lijepa i topla priča o Djedu mrazu, o tome što je on bio prije. Jako se radujemo premijeri, vjerujemo da će biti posebna i drugačija, naročito u ovo vrijeme kad je broj publike tako smanjen. Nadam se da će ova premijera zaživjeti, da će se ljudi nasmijati i da će se vratiti taj božićni duh. Također u našem kazalištu radimo i "Božić malog patka", dugo nismo igrali božićne predstave i za firme i za djecu, tako da vjerujem da će to ponovno zaživjeti."

Kako je bilo biti glumac u pandemiji

"Teško, snimali smo se najprije u kazalištu, čitali smo priče i to smo mogli po dvoje na distanci. Onda smo to isto radili iz svojih kuća, postoje zapisi na Youtubeu. To je bilo tužno, jadno, bez kolega, bez predstava. Onda se malo otvori, pa nešto krene, pa se opet zatvori. Našu smo premijeru "Tvornice čokolade" morali imati na otvorenom. Sve je to krasno, međutim, ne može ta predstava živjeti na otvorenom, nisu uvjeti. Za Božić će biti dvije predstave, pa će moći vidjeti", kazala je ova zadarska glumica.