U predvorju Gradske knjižnice Zadar u ponedjeljak 23.08. održalo se otvorenje izložbe fotografija i zapisa "Lovit ću zalaske...Izolirani mi, ti i ja i najljepši zalasci sunca" autorice Ivane Kurta iz Zadra.

Nakon uvodne riječi Vesne Benić ,organizatora i moderatora izložbe, otvorenje izložbe započelo je s prozno - lirskim crticama, zapisima koji su popratili fotografije zalaska sunca, a koje je autorica izložbe Ivana Kurta zapisivala u Privlaci od ožujka do svibnja 2020. za vrijeme razdoblja izolacije i socijalne distance. 

Izoliranost, tišina, distanca od ljudi i vreve gradskog života pokrenuli su u Ivani prikrivenu kreativnost.

Svoje talente ispoljila je na način da je ovjekovječila   
najljepše zalaske sunca i poetske zapise koji su izvirili iz dubine njezine duše:

"...Nakon svega; zato lovim zalaske, zato pišem priče, pjesme...ne moraju se svidjeti svima. Naći ću ljude kojima će biti drago da sam ih napisala. Ti ljudi me vole. Htjet će da sam sretna. Htjet će da rastem i činim nešto za sebe. Imam takvu osobu...Voli me, i ja volim njega. Volim pisati, učiti, volim sve lijepe stvari...kao ovaj trenutak kad sunce zalazi. Sreća je u malim stvarima, u trenucima..."(zapis 8- 20.04.2020.)

I pronašla je upravo takve ljude.

Prijatelje koji su s radošću razgledali njezinu izložbu fotografija i zapisa "Lovit ću zalaske...Izolirani mi, ti i ja i najljepši zalasci sunca".  I ljude koji su razumjeli kreativno stvaralaštvo ove mlade autorice poput Elvire Katić prof. koja je napisala recenziju za njezin književni uradak i fotografa Silvia Panovića koji se u svom govoru osvrnuo na izložbu s riječima:  Mnogi od nas koji se bavimo fotografijom prvi put smo uzeli u ruke fotoaparat kad smo vidjeli zalazak sunca. Ili u sebi ili naglas smo rekli:

“E, ovo moram snimiti.” Vjerojatno je to rekla i Ivana. Kod zalazaka sunca je karakteristično to što su svaku večer drugačiji. Onaj kolorit koje sunce stvara sa oblacima je takav i nikad više. Drugu će večer biti drugačiji. Takve su i fotografije naše Ivane, svaka je drugačija a lijepa na svoj način. Ovaj dio fotoaparata se naziva objektiv i po svojoj definiciji trebao bi objektivno prikazivati stvarnost. Ali na našu sreću nije tako. Sve zavisi od toga tko je s druge strane fotoaparata. Na našu radost to je nadahnuta, senzibilna, produhovljena Ivana i zato ovdje ispred sebe imamo ove divne fotografije.

Postoji već legendarna priča o čuvenom engleskom redatelju Alfredu Hitchcocku koji je sa svojom ženom automobilom putovao iz Engleske u Grčku šezdesetih godina prošlog stoljeća. I tako je tek izgrađenom jadranskom magistralom stigao u Zadar i odsjeo u hotelu Zagreb. Tu je večerao, prespavao, doručkovao i ujutro nastavio put za Grčku. Tada je izrekao već čuvenu rečenicu, da li konobaru koji ga je posluživao ili šefu sale, ili recepcioneru koji mu je naplatio noćenje:

“Zadar ima najljepši zalaz sunca koji sam vidio.”  Sudeći po ovim fotografijama ispred nas, Privlaka  koja je od Zadra udaljena 10-tak kilometara, ima isti ako ne i bolji. Drago mi je čuti da su ove fotografije nastale za vrijeme lockdowna. To razdoblje svi mi nosimo kao pojam kad je sve stalo. Nosili smo maske, nismo se družili, zatvorene su bile škole, fakulteti, restauranti, kafići, kazališta, kina. Ivana se potrudila da nam dokaže da se i u doba lockdowna  može stvarati. Treba se samo prilagoditi novim okolnostima. Otvaram ovu izložbu i želim joj još inspiracija za neke nove izložbe."

Ovom izložbom Ivana Kurta nam je pokazala kako nam usamljenost i tišina pomažu da hranimo naše kreativne duše, a te iste kreativne duše u različitim bojama i stilovima obogaćuju naš kulturni život  kao što je rekla recezentica Elvira Katić: 

"I tako, Ivana Kurta toči riječi u stihove i/li prozne zapise, razgovara s Nerudom, meditira otisak papilarnih linija svoje nutrine i gleda u zalazak sunca. A sunce, ta crvena naranča utapa se u svom ogledalu bojeći nebo i more, stvarajući krvavo sumračje, spektakl… I dogodi se suglasje, ljepota, misterij…, dogodi se lijepa riječ, fotografija."