Udruga Kultipraktik dodjeljuje godišnju Književnu nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama. U uži izbor za Nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za godinu 2021. ušla je Suzana Matić!

Suzana Matić (Mainz, 1970.) odrasla je i školovala se u Zagrebu, gdje je završila Arhitektonski fakultet. Danju radi kao projektantica. Noću piše.

Prvu knjigu Samosanacije, objavila je 2012. godine.

2015. godine objavila je drugu knjigu: Koliko sam puta okidala s boka.
2016. godine objavljuje knjigu poezije Drugojačija.
2017. godine izašla joj je knjiga kratkih priča: Ne naginji se unutra.
2019. godine objavljuje knjigu poezije Usnena predaja.

Samosanacije su 2015. godine objavljene i u Beogradu. U Rumunjskoj joj je 2017. godine izašla trojezična zbirka poezije Poezii Alesee, u izdanju Editure Pim.

Tekstovi su joj prevedeni na engleski u časopisima Relations i Underpass.

 

netko je svirao klarinet u susjedstvu
a nije znao
da se natječe s visokim suncem
pucale su pod tim suncem raznobojne štipaljke od tvrde plastike
u ritmu visokih zvukova jednog crnog instrumenta
herojski je apšisao i moj tamnomodri ručnik
grub i slan od one sreće
u koju padam u zoru
duboko i poput kamena glatka i gluha
spokojna i svoja
a sada sam stajala na zvizdanu kao raskuštrana ptica
koja se čudi kako lako je ono jučer nezamislivo
opet postalo stvarno
netko je u susjedstvu svirao klarinet i nije znao
da je pobijedio
na neviđeno
da ću ostati s njim do kraja
njegovog sata
jer ne postoji vrijeme
i način na koji je moguće spriječiti me
da javno pokažem onu ljubav
kojoj će svijet aplaudirati
samo da bih kad nastupi vrijeme
tišine
imala opravdanje
za to što glasno vičem "volim te"
u gluhu crnu noć
a ti me čuješ
INERCIJA
U ogledalu centralnog retrovizora
Uočila sam trepavicu na obrazu
Pokupila sam je jagodicom kažiprsta
I pokušala brzinski smisliti neku želju
Jer mi je lijevi žmigavac već glasno treperio
I trebale su mi slobodne ruke
Na kompliciranom raskršću
Premetala sam po praznom
Neugodno svjesna da mi vrijeme ističe
Kad se uključilo "žuto"
Triput sam puhnula u stisnute prste
I opet zaželjela tebe
Jednostavno se nisam stigla sjetiti
Ničeg boljeg
Svi vole odmetnuto dijete kada se jednom vrati
Ali nitko zapravo ne želi saznati otkuda
Kao da se svi panično boje
Čuti
Koliko je strahovito
Bio prekrasan krajolik
Tvog lica
Vjetar je noćas navalio na kuću
Kao uspomene na moj san
Jeknuh ti ime
I zidovi se uvijek glasaju
Na mjestima gdje ih nema
Izvukla sam se iz kreveta
Izašla na balkon
Pažljivo zatvorila vrata
Pa pogledom dugo
Pratila plastičnu vrećicu
Odbjeglu iz kontejnera
Kako leti leti leti
Bezbrižno pleše svoj beskorisni vječni život
Nema je u uspomenama
Nerazgradiva
Ja ću i u eri otkazanih letova
Precvikanih spona
Toplinskih barijera u rastegnutom prostoru i bezličnom vremenu
I sveopće potrebe za drugima
Koja i mene već cijelu vječnost pere
Do razine grla
Kao trajna plima
I pred ovo ljeto istinski sanjariti
O onom svom pustom otoku na bezimenoj pučini
Na koji će me more sretno izbaciti
Ne na izvrnutom pisaćem stolu
Ili tipkovnici
Nego "zapravo"
Meni je uvijek potrebna i moja istinski samotna samoća
U kojoj ću te jednom uspjeti izmisliti
Uz mene