Pandemija koronavirusa kao sveprisutna tema nije mogla zaobići niti ovogodišnji ZagrebDox, na kojem se prikazuju filmovi koji se njome bave iz različitih perspektiva, od osobnih do globalnih, a među njima su i oni mladih hrvatskih autora.

Hrvatski kontekst u propitivanju pandemije nadopunjava i potres, koji bi i sam po sebi bio dovoljan kao filmska tema, a osobito u trenutku kada su građani bili prisiljeni birati između uputa da ‘ostanu doma’ ili pak izađu iz kuća i stanova uslijed potresa.

Marko Bičanić u filmu “Još malo do Nove godine” dokumentira posljednje dane prošle godine, obilježene potresom katastrofalnih razmjera, i to iz perspektive dvojice dječaka.
Unatoč epidemiji 13-godišnji Mateo uživa na zimskim praznicima u igri s prijateljima i bacajući petarde iščekujući Novu godinu, no nekoliko dana prije samog dočeka idilu prekida razoran potres koji pogađa susjednu županiju.

Sara Alavanić u svom filmskom dnevniku “Jel’ ti frka kad ti priđem” prikazuje kako je izgledala njena prva samoizolacija koja nije samoinicijativna i zaključuje kako je samo jedna apokalipsa bila potrebna njenoj obitelji da se zbliže.

Filmom redateljice Bele Bračko – Milešević, “Bog na kotačima”, gledatelji će imati priliku vidjeti kako izgleda obred svete mise u Završju Netretićkom u doba ograničenja koje je nametnula situacija s pandemijom.

Ti kratkometražni hrvatski filmovi na ZagrebDoxu, uz niz drugih domaćih naslova, imaju svjetsku premijeru.

Pandemija u fokusu i inozemnih redatelja

Pandemija je bila u fokusu i inozemnih, već afirmiranih redatelja, pa proslavljeni kineski umjetnik i politički aktivist Ai Weiwei  u filmu “Coronation” donosi amaterske snimke koje su potajno snimili obični građani gdje je prikazana stvarnost života u zatvorenom gradu Wuhanu, njegove prazne ulice i strogo čuvane zdravstvene ustanove.

Film propituje je li tijekom pandemije važnije očuvati osobnu slobodu pojedinaca ili zdravlje cijelog društva.

Dok je u prvom valu bilo važno sačuvati fizičko zdravlje, osigurati dovoljne količine maski, rukavica, dezinfekcijskih sredstava, u drugome su na red došla pitanja o posljedicama ‘lockdowna’ na psihu, osobito kod mladih.

Upravo njima bavi se Charlotte Ballet-Baz u svom filmu “Tinejdžerske priče iz karantene”, kroz priču o Evi, Julienu, Grégoryju, Nawellu i Eve, svim starijim srednjoškolcima u Lycée Viollet-le-Duc u Predgrađu Pariza. Film je započeo kao video dnevnik, a završio kao intimni portret adolescencije u pandemijom obilježenoj 2020.  u Francuskoj.

“U karanteni s klinkom” film je španjolskog redatelja Pola Mallafrea u kojem s partnericom otkriva kako im je bilo tijekom petnaest dana provedenih u izolaciji, s četverogodišnjom kćeri.

Sa ZagrebDoxa opisuju ga kao “iskrenu i urnebesnu priču o usponima i padovima u obiteljskom zatočeništvu koja ne prešućuje ni zamor, dnevne rutine, mirenje, prepreke, dosadu i ovisnost o društvenim mrežama”.