Ja imam lutku u ormaru suvremeni je tekst koji pokušava govoriti o odrastanju i traumi s kojom se nose oni koji su na bilo koji način drugačiji, ali i o važnosti konteksta - obitelji i prijateljstva u takvoj situaciji.

Bitno je naglasiti kako tekst o tome progovara s vremenskim odmakom od opisanih zbivanja dok se ista ne spoje u jednu točku sa sadašnjošću. S takvim vremenskim odmakom, kroz ponovno proživljavanje traume ali i rekapitulaciju događanja, tekst pruža mogućnost sagledavanja šire slike priče odnosno tema odrastanja, obitelji i prijateljstva jer ih, lociravši se i tekstualno u prostoru kazališta, nanovo proživljava i propitkuje.

Držeći se te postavke teksta, i gradeći na njoj, predstava ne inzistira na donošenju zaključaka o danim temama, već uranja u njih i poziva gledatelja da bude svjedok i sudionik na Julianovom putovanju, putu oslobođenja.

 

AUTORICA DRAMSKOG TEKSTA: Maríe Inés Falconi

REDATELJICA: Vjera Vidov

DRAMATURG: Filip Jurjević

PREVODITELJICA: Maja Galović

PRILAGODBA NA HRVATSKI: Kristina Sajbert

SCENOGRAFIJA I KOSTIMOGRAFIJA: Autorski tim

IZBOR GLAZBE: Domagoj Mrkonjić ( Heroin and Your Veins “I feel nothing”)

OBLIKOVANJE VIDEO PROJEKCIJA: Leo Vukelić, Domagoj Mrkonjić

IGRA: Domagoj Mrkonjić

TRAJANJE: 50 minuta

13+