Da su normalna vremena, bila bi danas baš jedna lijepa obljetnica. Danas je prije okruglih 140 godina u našem lijepom gradu rođen Georg von Trapp.

Moje pjesme, moji snovi, zviždaljka, Edelweiss…

Znate priču: mornarički kapetan ostaje udovac sa sedmero djece, u kuću nakon niza domaćica dolazi mlada postulantica Marija iz obližnjeg samostana, djeca joj najprije podvale šišku, a onda je zavole, ona im sašije odjeću od zavjesa, pjevaju Do-Re-Mi, nastupaju na pozornici, bježe pred nacistima…

A znate li što je bilo prije toga, pa i poslije toga? Kapetanov je život neobično zanimljiv, i kako čitate o njemu, vuče vas sve dublje i dublje.

U to doba, 4. travnja 1880., Zadar je bio glavni grad Kraljevine Dalmacije i važna austrougarska luka. Znamo da je mali Georg ovdje rođen jer je to i sâm napisao u svojim memoarima. Ali ne znamo u kojoj točno zgradi. Tom podatku nisam uspjela ući u trag.

Najvjerojatnije je to bilo nasuprot palače Cedulin, iznad bivšeg „Atrija“, u zgradi u kojoj je tada bilo rodilište. Manje je vjerojatno da je rođen u vojnoj bolnici u crkvi sv. Nikole (iznad današnjih morskih orgulja) ili u nekom stanu u doba kad je već bilo mnogo školovanih primalja koje su radile u spomenutom rodilištu.

Nema dokaza da su njegovi roditelji u Zadru boravili neko dulje vrijeme ili ovdje živjeli. Vjerojatnije je da je rođen na proputovanju između austrougarskih vojnih luka, a znamo da je njegov otac August odlazio na izvršavanje vojnih zadaća na potezu Trst - Rijeka - Pula - Zadar - Kotor.

Georg Ludwig Ritter von Trapp (4. travnja 1880. – 30. svibnja 1947.), poznat kao barun von Trapp, bio je najnagrađivaniji austrougarski mornarički časnik. S četiri godine ostao je bez oca, a sâm je imao desetero djece s dvjema suprugama: Agathom i Marijom.

George i Agathe

Djetinjstvo i velik dio života proveo je u Puli, školovao se u Rijeci i sigurno je znao hrvatski. Po završetku Prvog svjetskog rata taj veliki zaljubljenik u Jadransko more ostaje bez mora i bez domovine Austro-Ugarske. Obitelj je morala napustiti svoju prelijepu vilu u Puli i pronašla novi dom u Austriji. Taman kad se činilo se da se život vraća u normalu, Kapetan ostaje bez supruge Agathe.

U njegov život ulazi nova žena, Marija, ali i nove nedaće: ponovo ostaje bez domovine, jer ni po koju cijenu ne želi služiti Hitleru. Nakon što je obitelj pobjegla pred nacistima, trajno se preselila u Ameriku. Ondje nastupaju na brojnim koncertima i od toga žive.

Marija i djeca pjevaju madrigale, sakralnu i svjetovnu glazbu, a bivši Kapetan ne penje se s njima na pozornicu. Teško je i zamisliti kako se osjećao u tom novom životnom poglavlju, bez mirisa mora i šuma valova, nakon tako uspješne vojne karijere, i kako je doživljavao zarađivanje pjesmom pored sve svoje stručnosti, iskustva i znanja u pomorstvu i ratovanju.

Vjerojatno je bio osoba koja je ipak znala u sebi pronaći mir i zadovoljstvo. Znamo da je bio dobričina i da je suosjećao s obiteljima mornara čije je brodove potapao. Nježna duša bujne mašte, ali odrješit i odlučan kad je trebalo.

Zamislimo kako se igra sa svojom dječicom – a znamo da se rado s njima igrao – i kako mu licem prelazi tamna sjena kad se sjeti nekog kolege koji je završio na dnu Sredozemnog mora sa svojom posadom u podmornici koja nije bila te sreće da je, kao Trappa i njegovu posadu, sva torpeda promaše i nijedna bomba ne pogodi.

Možda bi mu se, dok je slušao veseli žamor djece, u uhu pričinio zvuk torpeda koji je prošištao tik do njegove podmornice, a koji je on vještim manevrom u zadnji tren uspio izbjeći, mokar od znoja, s okusom nafte u ustima i vonjem ispušnih plinova dizelskih motora u nosnicama.

Onda bi trepnuo, slika bi nestala, a on bi nastavio pričati priču za laku noć ili uzeo violinu i zasvirao. Kad su tražili gdje bi se skućili u Americi, Kapetan je htio biti blizu mora, ali odluka je na kraju pala na Vermont, jer ih je brežuljkast kraj podsjećao na Austriju. Ondje je i sahranjen.

Eh.

Da je neko drugo vrijeme, danas bi se u našem gradu održala svečanost otkrivanja spomen-ploče ili bilo kakvog spomena tom našem sugrađaninu po rođenju. Nazočili bi njegovi potomci, recimo unuka i praunuka koje su ionako planirale ove godine ponovo doći u Rijeku, a rado bi bile navratile i do Zadra.

George i Marija

Osim za Rijeku, obitelj je vezana i za Pulu, jer je Georg zapravo bio Puljanin, pravi čovjek s mora. Toj bi dakle svečanosti nazočili predstavnici turističke branše, gradske uprave, povjesničari, novinari, možda i konzul Republike Austrije. Ali nije bilo suđeno da se takvo što dogodi.

I dalje nijedan turist koji dolazi u naš grad ne zna da je ovdje rođen omiljeni i poznati Kapetan, niti će to uskoro znati. U Austriji putničke agencije organiziraju cijele ture i aranžmane vezane uz obitelj von Trapp, turiste vode u obilazak njihova prelijepa imanja kod Salzburga i na mjesta na kojima se snimao film.

Ne biste li voljeli otvoriti Google Karte na mobu ili kompu, odabrati „zanimljiva mjesta“ i ugledati pribadaču za „mjesto rođenja Georga von Trappa“ u Zadru? Ja bih. Ne bi li bilo lijepo da se neko šetalište ili gat u našem gradu zove „Gat Georga von Trappa“?

Bilo bi. I onda se tu fotkate, označite lokaciju i podijelite na društvenim mrežama. Mislim da u današnje doba ne postoji bolji način promidžbe. Ali nisam ni stručnjak ni marketinški ekspert, pa ću i dalje samo sanja(ri)ti o tako nečemu.

Da je neko drugo doba, a ne doba korontene, netko bi na toj svečanosti, koja bi se danas održala u našem gradu, održao govor i odao počast našem sugrađaninu po rođenju. Kako se to neće dogoditi, složila sam jednu prezentaciju za sve one koji možda žele znati više i ova ih je tema možda zainteresirala. Prezentaciju možete pronaći ovdje.

A svečanost će se, nadam se, ipak jednom održati.