ZaPis ipak nije odgodio gostovanje književnice Nade Topić u Gradskoj knjižnici Zadar zbog koronavirusa - šalu na stranu - bio je to jedan od ljepših susreta za ljubitelje pisane i čitane riječi.

Nada Topić više je puta gostovala kod udruge Zadarskih pisaca, a ovaj puta cijela večer bila je posvećena njezinom dosadašnjem radu, zbirkama poezije, kratkih priča, pisanju i profesiji knjižničarke. 

Zadarska studentica, Topić je na početku večeri govorila o tome kako je Zadar izgledao 1996. i što je nudio mladim ljudima. Osvrnula se na svoje poetske početke, studentski časopis, fanzin, te književna strujanja s kolegicama Oljom Savičević Ivančević i Antonelom Marušić koje su također pripadale toj generaciji. 

Poeziju je objavljivala i prije još u srednjoj školi u lokalnim novinama i časopisima zahvaljujući entuzijazmu prof. Slavice Čilaš koja je kako kaže slala te radove svuda i zbog čega su se učenici osjećali jako važno.

Dotakla se i zbirke "Meteorologija tijela". 

- To je knjiga u kojoj je tijelo prikazano kao odvojen entitet, koji ima svoje zakonitosti, zahtjeve i potrebe, ali ujedno i kao prostor u kojem boravimo, naša kuća od mesa. Ta je zbirka objavljena s crtežima akademskog slikara Hrvoja Marka Peruzovića koji su nastajali odvojeno od mog teksta, a u knjizi su se lijepo na njega naslonili. Rukopis je nekoliko godina stajao u ladici, zaboravljen i tek kad sam vidjela Hrvojeve crteže odvažila sam se na knjigu. Poezija je u svemu onome što činimo ako svijetu prilazimo s jednakim posvećenjem kao što prilazimo poeziji, kaže Topić.

Pjesnikinju krasi stilska vještina za "male stvari". Ona je dijete iz Dalmacije koje u svojoj dječjoj perspektivi prepričava svoj svijet: svoj odnos prema stvarima, prema bliskim ljudima i prema okolini u kojoj živi.

Voditeljica Iva Pejković s posebnom je pažnjom publici predstavila zbirku kratkih priča "Male stvari" te zbirku pjesama "Otac" u kojoj se Topić odvažila na izuzetno kratku formu koja "pogađa" i ne ostavlja ravnodušnim ni jednog čitatelja.

Malo tko je u suvremenoj hrvatskoj poeziji s toliko ljubavi napisao cijelu zbirku pjesama posvećenu ocu, koji je mrtav, ali u viđenju koje nam nudi poezija Nade Topić taj je otac neživo živ, ili živi mrtvac. Naime, on je i prašina koju ponekad obrišu s namještaja, i paučina između zidova, i krušne mrvice, zrak koji grije papuče tijekom noći, lik koji živi u kartonskoj kutiji na vrhu ormara. Na jedinstven i rijetko viđen način, pjesnikinja komponira tu avet, sablast oca, ubacujući ga u jednostavne dnevne radnje, situacije poput gledanja televizije, jedenja večere, stvarajući tako stihove koji pršte paradoksima

Zbirka "Otac" bila je baza za "Sestra", novo djelo naše Nade Topić, pa smo sigurni da neće proći dugo i ona će nam ponovo doći u Zadar.