Zadarski kroničar Ferdinand Perinović napisao je knjigu “Dan kada su sva zvona zvonila”. Spominje se tako današnjeg datuma, kad su nakon konačnog oslobođenja od fašističke okupacije u Zadar ušle partizanske postrojbe.

Zanimljiva je i njegova komunikacija sa stogodišnjim svjedokom ratnih zbivanja Benjaminom Magašem koji je u jednoj rečenici opisao kako stvari u tom ratu nisu bile isključivo crno-bijele: ” Imao sam sreće, jer sam pogodio pravu stranu. Neki moji rođaci nisu.”  Njegov tekst o važnom datumu za Zadar prenosimo u cijelosti. 

Na današnji dan prije 75 godina u Zadru su sva zvona zvonila. U popisu boraca jedinice Zadarskog partizanskog odreda nalazi se Magaš Benjamin (Bame) pok. Frane brat moje bake Stošije koji je 30. ožujka 2007. godine napunio 100. godina. Prije zaključenja moje knjige „Dan kada su sva zvona zvonila“ posjetio sam ga u zaseoku Vučjak-Magaš. Na moje pitanje što misli općenito o Drugom svjetskom ratu, posebno o oslobođenju Zadra, odgovorio je:

– Ja sam ti moj Verdo (Ferdo) iz ovaca krenuo u rat i kad je rat završen ja sam se vratio ovcama. Imao sam sreće, jer sam pogodio pravu stranu. Neki moji rođaci nisu imali te sreće, pa ih je bilo u ustašama i domobranima, a zet mi je bio fašist. Njih su fašisti pokupili i navukli im uniforme. Među nama nije bilo neke veće karakterne razlike. Bio si na onoj strani na kojoj ti je bio gospodar kojem si, da bi proživio obrađivao polje. Moj zet je bio dobar čovjek a fašist. Kad me je prvi put spasio rekao mi je da je radio u pošti u Zadru kojom su upravljali fašisti. Nisu ga prethodno ni pitali nego su mu rekli da ide s njima. Drugi put sam ja njemu spasio glavu. Pri kraju rata partizani su ga ubili u Bukovici – ispričao je.

Po njegovom mišljenu, Zadar je oslobođen prvi studenog 1944. kad su sva crkvena zvona zvonila iz razloga što mnogi zadarski borci rođeni u Zadru nisu trpjeli nepravdu što su dva dana prije 31. listopada 1944. godine prekomandirani na druge položaje samo da ne bi prvi ušli u Zadar.

– Mi partizani smo odlučili da Dan oslobođenja Zadra bude za blagdan Svih Sveti, a komunisti unitaristi da bude 31 listopada 1944. Nas partizana je bilo puno više i nije njima bilo lako s nama – kazao je moj ujak Bame.

A povijesna istina je da su 1. studenog 1944. godine oduševljeni Zadrani zvonili na sva crkvena zvona, ushićeni što je njihov grad napokon oslobođen. U Zadru su tog dana pristigli zadarski partizani koje je Zadarski odred dva dana prije ulaska u grad prekomandirao u okolna zadarska mjesta samo da nebi prvi ušli u grad. Ti Zadrani borili su se za slobodu Zadra, ali nisu pristajali na nasilni ateizam kojeg je Partija među partizanima provodila. Istog dana u Zadar došao Gradski narodni odbor (GNO) kao najviša institucija civilne vlasti u gradu. Taj odbor formiran je 28. rujna i privremeno smješten u Polači, sa zadaćom da organizira i obavlja gradsku vlast u Zadru. Nakon dolaska Zadarskog odreda talijanski su časnici tijekom 31. listopada iznosili svoje zahtjeve:

“Mi ćemo s našom vojskom držati Poluotok, a NOV neka drži vanjski dio grada; naša- talijanska vojska ostala je u Zadru da i dalje drži grad i nikad nismo bili u dobrim odnosima s Nijemcima (padom Italije nacisti su ih nazivali izdajicama); pozdravljamo borce NOV-a kao suborce i nudimo da njegove snage sa snagama Badoglove Italije obavljaju ophodnju po gradu; mi smo protivnici Nijemaca: mi smo ostali iza Nijemaca u namjeri da držimo grad pod talijanskom vlašću i da ga predamo Saveznicima“.

Očito da talijanska vlast u Zadru nije bila svjesna da retorika tajnog Londonskog ugovora nije više bila u modi. Navedene izjave iznose se samo kao ilustracije, a ne kao službeni zahtjev koji bi u pisanoj formi predstavljao temeljni dokaz. Istodobno treba istaknuti da Zadarski odred nije imao nikakva ovlaštenja da eventualno uzme u obzir ili čak prihvati neke od zahtijeva. Zato je u postojećoj situaciji odlučeno samo da se ostatci talijanske vojske razoružaju jer su do tada bili u službi Nijemaca, a da ostale probleme rješavaju oni koji su za to bili kompetentni i kada dođu u grad.

Za ilustraciju stanja može poslužiti i primjer vojarne na Voštarnici (Cadorna), gdje je u jednoj zaključanoj prostoriji nađeno oko 200 zatvorenika, i to sve iz okolice Zadra. Među zatvorenicima bilo je i onih koji su bili u raznim postrojbama u službi okupatora. Svi su bili presvučeni u civilna odijela i čekali dolazak Saveznika da se njima predaju, i tako, kako su mislili, riješe svoje probleme na tako neobičan način.

U talijanskoj literaturi, tiskanoj u Italiji naglašava se kako je 31. listopada NOV okupirao ne samo Zadar, nego i Benkovac, odnosno i ostala mjesta u sjevernoj Dalmaciji, pa se odmah postavlja pitanje tko je to okupirao Zadar? U Zapovjedništvu grada, 100% su bili Hrvati. Stoga se postavlja pitanje je li moguće da su Hrvati, pripadnici NOVH-a 31. listopada 1944. stvarno okupirali Zadar?

Blagdan Svih Sveti 1944. je najvažniji i najveći dan u povijesti Zadra.

Ferdinand Perinović