Danas u 20 sati na reviji "Nosi se" održat će se promocija knjige "Veličanstveno ništa" Nataše Govedić. Kazališni skup borkinja i boraca nezavisne umjetničke scene 2019 se održava u crkvi Sv. Dominika.

Nova knjiga Nataše Govedić Veličanstveno ništa: dramaturgija depresije u suizdanju Akademije dramske umjetnosti Zagreb i Hrvatske sveučilišne naklade jedinstvena je znanstvena studija širokog interdisciplinarnog raspona, a u hrvatskom kontekstu u mnogo čemu originalna i pionirskog karaktera.

Govedić vrlo slojevito i filozofski promišljeno, no također i s osjećajem prave mjere u odnosu prema čitatelju pristupa kompleksnom fenomenu i vrlo zahtjevnoj temi depresije kao ključne bolesti/sindroma današnjice; s ciljem ili uvjerenjem da je u kritičkom razgovoru o depresiji moguće prepoznati i istaknuti njezin etički, estetski, a naposljetku i politički značaj odnosno potencijal.

Središnje mjesto u knjizi zauzima istraživanje i promišljanje načina na koje depresija kao „radikalna pasivnost“ i njoj pridružena stanja traume, izdaje, povrede, frustracije, melankolije i sl. posredstvom umjetnosti postaju „dijeljeno, transformativno i iluminativno iskustvo“.

Kroz niz umjetničkih svjedočanstava u slijedu od Kafke do Sofokla, preko filmova Larsa von Triera i Martina Scorcesea te brojnih drugih književnih, filmskih, kazališnih i izvedbenih djela, autorica postavlja kompleksno pitanje: može li utonuće u depresiju biti revolucionarno?

Izbjegavajući opasnosti jednostavnih dihotomija Govedić tumači različite umjetničke izvedbe u svoj njihovoj kompleksnosti, sučeljujući ih s diskurzima psihijatrije, medicine, antropologije, psihoanalize i drugih disciplina kako bi pokazala važnost i vrijednost umjetničkih formi u kontekstu trajne otvorenosti ljudskog iskustva interakcijskom i transformativnom potencijalu. (Ana Gospić Županović)

Zanima me, na razini fenomena pasivnih revolucija proučavanje različitih izvedbenih strukturacija depresivnoga subjekta. (...) Upravo depresivna stanja postavljaju najteža pitanja o smislu našeg rada, kvaliteti našeg jastva, socijalnosti naših trauma. (Nataša Govedić)