U četvrtak je u Galeriji ZILIK svečano otvorena samostalna izložba naziva "Duševni interijer" akademske umjetnice Marine Ćorić.

Na otvorenju izložbe voditeljica Galerije ZILIK Martina Prahović zahvalila se Marini Ćorić na sudjelovanju na ovogodišnjem Malom ZILIK-u u sklopu kojeg je Marina održala likovne radionice na temu ''Moj šašavi autoportret''. 

Potom je Fran Mikša, učenik 3. razreda Glazbene škole Karlovac, izveo skladbu Jeromea Naulaisa uz klavirsku pratnju Ane Obrovac. 

Kustosica izložbe Sonja Švec Španjol istaknula je kako ciklus autoportreta Marine Ćorić predstavlja svojevrsni vizualni dnevnik umjetnice u kojem specifičan kolorit definira atmosferu samih radova, a upotreba ptičje i žablje perspektive te namjerno predimenzioniranje pojedinih dijelova tijela smješta radove u područje subjektivnog realizma. Ono što je interesantno jest da umjetnica ne prikazuje svoju figuru idealizirano i lijepo, već ju namjerno izobličuje, no pritom ne odlazi u drugu krajnost groteske, pa sami radovi svojom neuobičajenošću privlače pažnju. Iako ukupno 28 radova na izložbi predstavlja isti motiv, obrađuje istu temu u istom prostoru, svaki rad je zasebna zaokružena cjelina i svojom individualnošću intrigira te mami promatrača na ponovni pogled i istraživanje detalja. 

Kustosica Švec Španjol zaključila je svoj govor istaknuvši kako umjetnicu i njezine radove povezuje tišina, ali ona tišina koja glasno progovara svojom kvalitetom i originalnošću.

Potom je Mak Planinac, učenik 5. razreda Glazbene škole Karlovac izveo skladbu Jeanine Rueff uz klavirsku pratnju Ane Obrovac. Umjetnica Marina Ćorić zahvalila se svima na dolasku, a voditeljica Galerije ZILIK Martina Prahović i službeno proglasila izložbu otvorenom.

O IZLOŽBI:

Marina Ćorić uzima medij slike kao primarni način komunikacije te u njemu stvara ciklus autoportreta manjeg formata kojim pruža uvid u vlastiti proces vrednovanja same sebe. Prizori su kontinuirano smješteni u interijer što pojačava dojam intimnosti i introvertiranosti vlastitog umjetničinog karaktera, ali taj privatni prostor pruža i stanovitu slobodu i osjećaj sigurnosti. On ujedno predstavlja i autoričin "duševni interijer" definiran i prezentiran kao i ona sâma – osamljeno i hladno. Tematski i stilski radove objedinjuje specifičan kolorit, atmosfera, neobični kadrovi i naglašeno individualan pristup oblikovanju tijela i lica vlastitog lika.

Umjetnica svoj slikarski stil opisuje kao "subjektivni realizam" obrazlažući kako njezine slike općenito ostavljaju realističan dojam, no povremeno su vidljiva izobličenja i netočnosti u anatomiji ljudskog tijela koja ponekad zahvaćaju i prostor u kojem je smještena figura što ukazuje na iskrivljenu percepciju sebe i stvarnosti. Svoje ideje i misli umjetnica komunicira slikama, a višeslojnost iskomuniciranog pratimo kroz radove koji sežu od vrlo životnih i svima nama bliskih situacija (Autoportret s ručnikom), preko insceniranih (Autoportret kao klaun), eksperimentalnih (Autoportret s ogledalom; Me, Myself and I), asocijativnih (Super!) pa sve do pomaknuto liričnih (Autoportret s plastičnom vrećicom) interpretacija.

Valja istaknuti kao je riječ o jednom životnom periodu unutar kojeg je umjetnica stavila naglasak na interpretaciju specifičnog segmenta svoje ličnosti i vlastitog viđenja same sebe pri čemu su autoportreti nastali kao emocionalne reakcije na životne situacije tj. kao odraz trenutačnih psihičkih stanja što se odrazilo i na paletu boja i razinu distorzije vlastitog lika na slici. Naime, autoportret je jedinstveni dokument vremena koji ostavlja trag, interpretira odnos i ostvaruje dijalog sa samim sobom i bivstvom u sebi i kao takav podložan je promjenama. Autoportreti nastali u različito vrijeme mogu se uvelike međusobno razlikovati ukoliko su nastali u periodima promjene svijesti, autopercepcije ili samopoimanja.