Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti (MSU) najavio je za 21. ožujka otvorenje prvog sveobuhvatnog retrospektivnog pregleda Ivane Popović, pokazavši na jednom mjestu kostimografski, modno-dizajnerski, kiparski i performativni rad svestrane umjetnice.

Ivana Popović je ostala zapamćena kao netko tko je stvarao ne prilagođavajući se zadanim normama, već im se suprotstavljajući u želji da promijeni svijet oko sebe.

Izložba predstavlja autoričina postignuća na području kazališta, kostimografije, performansa, kiparstva, mode, slikarstva, crteža, primijenjene umjetnost i produkt dizajna, koja se isprepliću s obzirom na njezin interdisciplinaran i intermedijalni pristup modi i umjetnosti podjednako.

Ivana Popović je svojom preranom smrću ostavila neobrađen, nesistematiziran i javnosti nedovoljno poznat opus, za koji kustosica izložbe “Ljubav i otpor”, Nataša Ivančević, kaže da ga je bilo zahtjevno okupiti.

“Ovo je bio pionirski poduhvat jer je Ivana bila toliko aktivna i okrenuta stvaranju, budućnosti, životnom veselju, da nikada ništa nije prikupljala niti je sastavljala sustavne popise ili čak govorila o tome što je radila”, rekla je Ivančević na konferenciji za novinare u MSU.

Najavila je da će, pored izložbe, projekt iznjedriti katalog koji je prvi put s osam stručnih i popratnih tekstova te slikovnih materijala obradio sve segmente njenog rada, na 376 stranica i s 430 fotografija.

“Monografiju počinjemo pretiskom intervjua časopisa Metro iz 1995., a njezinim tekstom Promatrači zaključujemo tekstualni dio publikacije”, napomenula je. “Tu su još tekstovi Ive Šimata Banova, njezina profesora s Akademije likovnih umjetnosti, dramatičara Vladimira Stojsavljevića koji ju je pratio od samih početaka, Martine Petranović o kostimografiji”, dodala je.

Dragan Živadinov o Popović piše kao predstavnici zadnje avangarde 20. Stoljeća, Marko Peljhan o tome kako je ujtecala na njegov projekt Makrolab, Lea Vene o segmentu mode, Suzana Marjanić o performansima, Ivan Salečić o cjelokupnosti opusa s fokusom na modu, dok urednica Nataša Ivančević piše o autoričinom radu na području likovne umjetnosti. 

Ivančević je najavila i da će se tijekom trajanja izložbe na medijskoj fasadi MSU-a prikazivati animacija Ivanin pogled Markana Radeljića, a muzejska trgovina pripremila je poseban suvenirski program.

“Ivana nije bila čudo u svijetu, već je od svijeta napravila čudo. Umjetnost je bila njen život i to se zapravo ne da odijeliti, po tome je bila posebna i drugačija”, ocijenio je Vladimir Stojsavljević.

Po njegovim riječima, njezino je stvaranje na području kazališta teško odvojiti od onoga što je inače radila, jer te predstave nikada nisu bile mišljene kao predstave, niti su izgledale kao predstave iako su se događale izolirano, gledale su se kao predstave jer je ona htjela da to tako bude.

“Mnogo je znala o kazalištu i trudila se oko kazališta, ali ono je bilo neodjeljivo od svakodnevnog života zbog njene goleme ljubavi da stvara i mijenja svijet, što se najbolje može vidjeti na izložbi”, istaknuo je.

Na konferenciji je bila i umjetničina majka, Leposava Popović koja je zahvalila kustosici i MSU na sjećanju na Ivanu, kao i velikom trudu i ljubavi uloženima u postavljanje izložbe.

Ivana Popović (1968-2016)  diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1993. godine, a još kao studentica djelovala je na nezavisnoj suvremenoj kazališnoj sceni, vodeći kazališne skupine - Studio kinetičke figurativne skulpture "Linija manjeg otpora“ i Virus Teatar Michelangelo. 

Već od prvih izvedbi (revija šešira u Kulušiću 1989., predstava Ribizl bomba na Eurokazu 1991.) razabiru se elementi koji će trajno obilježiti njezin rad, od sklonosti igri, parodiji, travestiji i ironiji do skulpturalnosti kostima i preobrazbi tijela kostimom, kao i umjetnički aktivizam u skladu s kojim je kritički sagledavala, preispitivala, i ismijavala mnoge društvene fenomene poput nametnutih jednoobraznih standarda ljepote i odijevanja, nacionalizma, etno-kiča i malograđanštine.

Ostvarila je obiman kostimografski opus za preko dvadeset predstava u Sloveniji i Hrvatskoj (na predstavama Montažstroja, Dragana Živadinova, Marka Peljhana, Ivice Buljana, Krešimira Dolenčića, Ivana Lea Leme i drugih).

U modnom dizajnu djelovala je neovisno o lokalnoj modnoj sceni, neopterećena svjetskim trendovima, svu odjeću šivala je sama, naglašavajući rad s prirodnim materijalima. Ručno je bojala i oslikavala tkanine, kojima je pristupala kao obliku kiparenja. Serijom projekata "Žrtve mode" i "Standard konfekciji" daje kritiku modnog sistema. 

Kroz igrokaz i performans "Žrtva mode" uvijek je na novi način interpretirala vječno aktualnu temu ovisnosti o modnim trendovima i kompulzivnoj potrošnji, te je u preko 15 godina realizirala više projekata posvećenih tom fenomenu, počevši od 1993. na Trgu bana Jelačića kada su se sudionici onesvijestili i nepomično ležali na pločniku.

U vizualnoj umjetnosti ostvarila je raznorodan opus: slike, kolaže, crteže, skulpture, instalacije. Nije ju zanimalo istraživanje forme, već prikaz trenutka i doživljaja, prijenos emocija i priče, uvijek s čovjekom u središtu. Modelirala u glini, a pamti se njezinih 10 000 figurica Promatrača, što je njezin posljednji kiparski projekt.

Izložbu, otvorenu do 28. travnja, pratit će bogati eduaktivni program za sve uzraste, predavanja, vodstva.

Na svečanosti otvorenja studenti Akademije dramske umjetnosti će izvesti performans “Žrtva mode”, dok će se posebnom izložbom u predvorju predstavit radovi studenata Tekstilno tehnološkog fakulteta i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna inspiriran njezinim stvaralaštvom. Pripremljen je i glazbeni program s gostima Mr. Lee&Ivane Sky te DJ Markana.