Ovako ide priča: u staroj jezgri grada Zadra, u varoškom srcu, krije se jedan stan, u kojem se osmogodišnji Tihomir po prvi puta susreće s fotografijom. Desetljećima kasnije, taj isti Tihomir otvara svoju izložbu fotografija u galeriji koja se nalazi u istoj ulici u kojoj je odrastao. Kovačkoj ulici.

Tihomir Franov fotografijom se ''zarazio'' od malena, najveću podršku pružio mu je otac, a ta ga ljubav dan danas nije napustila.

Od večeras u galeriji ZadArt predstavlja svoju samostalnu izložbu, a neke od fotografija možete vidjeti i u ovom tekstu.

"Naša je kuhinja uvijek bila centar zbivanja, tamo se kuhalo, učilo, razgovaralo, pisalo,'' sjeća se Franov dok razgovaramo o vremenima analogne fotografije i jutra kada je susretao Antu Brkana, svog prvog susjeda, legendu zadarske fotografije.

"Prelaskom na digitalnu fotografiju nekako se izgubilo to nešto - uzbudljivost, iščekivanje, neizvjesnost kako će ta fotografija izgledati'', smatra Franov. 

Fotografije koje prezentira nastale su od 2009. do 2014. godine uz dvije novije - jedna je majčin portret.

Zanimalo nas je kako gleda na grad Zadar kao grad fotografije nekad i danas.

"70-ih i 80-ih godina Zadar je zaista bio grad fotografije. Tu bih istaknuo braću Brkan, Josu Špralju, zatim dolaze Abdulah Seferović, Boris Guina, Zvonko Kucelin i Željko Karavida. Danas je sve drugačije. Puno je fotografa ali malo pravih. Malo se sudjeluje na natječajima, međunarodnim susretima, izložbama, da, to jest skupo ali lijepo je i donosi neprocjenjivu vrijednost autoru i gradu'', priča nam Franov.

Svaki umjetnički fotograf ima neku temu i poticaj koji ga vodi do dobrog kadra, ponekad je ta potraga slatka i brza, ponekad frustrirajuća.

Što ga najviše motivira? 

Igra svjetla i sjene, ranojutarnje đirade, kada kaže da može uloviti nevjerojatan kadar, ponekad i više njih, ponekad niti jedan...skita se i snima, a kakav je rezultat, pogledajte od večeras u galeriji ZadArt - izložba će biti otvorena sve do 6. prosinca!