Ženska klapa Kapric iz Zadra osnovana je u rujnu 2011. godine, s ciljem promicanja tradicionalnog klapskog izražaja u autorskim skladbama, obradama popularnih skladbi ali posebice u narodnim napjevima.

Tijekom nekoliko godina rada, klapa je imala brojne zapažene nastupe te osvojila velik broj priznanja i odličja. Osnivačica i voditeljica klape mlada je zadarska profesorica i pjevačica Stjepana Lukašević. Ova svestrana 27-godišnjakinja i zaljubljenica u glazbu rado nam je ispričala o radu klape od samih početaka do danas, ali i o svojim drugim glazbenim projektima. 

Pjevati ste počeli od malih nogu. Kada je nastala ta ljubav prema glazbi? Tko je najviše utjecao na Vaš glazbeni put?

U mojoj kući nikad nije bilo glazbenika, a glazba se samo slušala, nikad se nije izvodila, odnosno nitko nije pjevao ni svirao. Ja sam bila jedina koja je uvijek pjevala, pa su moji roditelji u ranoj dobi prepoznali da imam sluha i da uživam u pjevanju, stoga su mi uvijek bili velika podrška, ohrabrivali me da krenem u tom smjeru. Djed i baka s tatine strane bili su pjevači, pa pretpostavljam da sam talent za pjevanje naslijedila od njih. Djeda nikad nisam upoznala jer je umro prije nego sam se rodila, a baku jako rijetko viđam.

Sjećate li se svog prvog javnog nastupa?

Prvi javni nastup,bar koliko se sjećam, bio je 1995. Imala sam tada četiri godine i nastupila sam na dječjem festivalu u Zadru. Pjesma se zvala ''Ima jedan Ive'', autora aranžmana Gorana Kovačevića. Bila sam najmlađa sudionica i još uvijek imam studijsku snimku te pjesme i intervjua koji sam dala za radio povodom tog nastupa. Smiješno je sad, nakon više od dvadeset godina čuti svoj glas kao djevojčice od četiri godine. Jedna od najživljih uspomena u vezi toga nastupa, nažalost, nije pozitivna. Sjećam se kako me majka vodila na generalnu probu u HNK Zadar i kako nas je na Kalelargi zatekla uzbuna. Sjećam se zvuka sirene i meteža koji je nastao kad su ljudi počeli trčati prema skloništima. Sada kad o tome razmišljam, sjećam se da nisam imala nikakvu tremu nastupati pred publikom, nekako mi je to bilo sasvim prirodno.

Tada je to bila ona dječja razigranost i ekstrovertiranost, međutim mogu priznati da su me ti brojni nastupi kroz život zasigurno odredili u smislu da ni danas kao odrasla osoba, i osoba pedagoškog usmjerenja, nemam strah od javnog nastupa, što je u mom poslu zaista iznimno važno. Od tog prvog nastupa dosada bilo ih je zaista mnogo, kroz četiri zbora, solo nastupe, klapske nastupe, duo…

Imate iskustva u solo, ali i u zborskom i klapskom pjevanju. Ipak, čini se da vam je klapsko pjevanje najviše priraslo srcu. Štoviše, prije nekoliko godina osnovali ste vlastitu, žensku klapu – klapu Kapric. Kako je nastala ta ideja?

U četvrtom razredu srednje škole počela sam pjevati u prvoj klapi. Nakon malo više od dvije godine, kad je ta klapa prestala s radom, rodila se ideja da napravim nešto svoje. Uvijek sam bila veliki zaljubljenik u etno glazbu, a klapski repertoar i harmonije su me naprosto opčinile. Smatram da klapa, a pritom mislim na njezin iskonski oblik, vjerno oslikava dalmatinsku dušu i zbilju kroz vrijeme. Čini mi se, ipak, da je klapa u današnjem društvu, posebice u Dalmaciji, vrlo podcijenjena i marginalizirana. Točan razlog zbog kojeg mi je klapsko pjevanje najdraže ne znam mogu li pretočiti u riječi. Svakako znam da je riječ o ljubavi, a svi dobro znamo kako je ljubav neobjašnjiva. Klapa predstavlja ljubav prema melodiji, prema harmoniji, zajedničkom muziciranju i druženju, dijalektu i običajima naših starih, osjećaj ispunjenosti kad se sklopi akord, trnci koji te prožmu kad savršena terca dotakne alikvotu…

Uistinu smatram da svakome tko se bavi kulturom, dijalektom, jezikom, etnologijom i glazbom uopće, klapa treba predstavljati značajan dio područja interesa. Svakome tko posluša stare albume klape DC, Cambi, Lučica, Cesarice itd., obećajem da će mu se sadržaj playliste uvelike izmijeniti.

No, da se vratim na početke klape Kapric. Klapa je počela s radom 2011. godine nakon što smo moja kolegica s fakulteta i ja jednom slučajno zapjevale skupa i otkrile da nam se glasovi savršeno slažu. Ubrzo smo okupile ostatak ekipe i najesen krenule s radom. Iako se toga dana sjećam kao da je bilo jučer, od onda smo zajedno prošle toliko toga da mislim da neću pogriješiti ako kažem da je svakoj od nas klapa neizostavan dio svakodnevnice.

Kako izgleda jedna tipična proba klape Kapric? Sudjeluju li i ostale djevojke u procesu odabira pjesama ili Vi kao voditeljica ipak imate glavnu riječ?

Klapa trenutno broji sedam članica. Imamo prvog soprana, dva druga, dva prva alta i dva druga alta. Probe nam traju po dva sata i nalazimo se dvaput tjedno. Makar nastojimo do maksimuma iskoristiti svaku probu, čavrljanja i zezanje neizostavan su dio svake probe. Iako, moram priznati, repertoar većim dijelom biram ja, uvijek nastojim izabrati pjesme za koje znam da će se drugim curama svidjeti. Imam osjećaj da uvijek pogodim, budući da cure izbor pretežno prepuštaju meni. U interpretaciju smo uključene sve, jer to drukčije i ne ide. Svaka se mora angažirati da da svoj doprinos pjesmi.

Od samog osnutka klape Kapric, Vi ste u ulozi voditeljice. Što ta uloga sve podrazumijeva i s kakvim se izazovima suočavate?

Nakon što sam okupila ekipu 2011. godine, ideja mi je bila pronaći voditelja koji bi nas bio spreman voditi. Kao 19-godišnjakinja, nisam se osjećala spremnom preuzeti na sebe toliku odgovornost. Međutim, svi voditelji na koje smo pomislile tada bili su nam financijski nedostižni pa sam ja preuzela voditeljsku palicu, i tako je ostalo do danas. Kao voditeljica klape osim samog glazbenog dijela, imala sam obavezu prema svemu ostalome:  ugovaranju nastupa, honorara, klapske monture, festivala itd. Iz današnje perspektive sve mi se to čini kao lagan posao, ali tada je to za mene, uz fakultet i sve ostalo, ipak bio pozamašan zalogaj. Ne mogu reći da je nekih posebnih prepreka bilo, budući da su se Grad, TZ i Županija uvijek pokazali spremnima uskočiti što se tiče financija.

Osim što često nastupate, osvojile ste i nekoliko nagrada?

Do sada smo četiri puta nastupile na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, od čega bih izdvojila srebrnog leuta kojeg smo osvojile 2013. godine. Dvaput smo bile pozvane na prestižni festival Aklapela u Dubrovniku, osvojile smo dvije srebrne plakete na festivalu Školjka, srebrnu plaketu na međunarodnom natjecanju zborova u Petrinji i druge nagrade. Prošle godine smo izdale prvi album ''Zapivala tica mala'' i održale obljetnički koncert u sv. Donatu.

Uz klapu Kapric, vokal ste u duu Little Wing, s kojim također povremeno nastupate. Kako je došlo do te suradnje?

S duom sam počela posve slučajno. Naišla sam na oglas da Little Wing traži pjevačicu, javila se i tako je počelo jedno divno prijateljstvo. U duu smo Marko Anić Ivičić na gitari i ja na vokalu. Repertoar nam se sastoji od stranih i domaćih pop-rock  pjesama te moderne glazbe, poput Adele, Ed Sheerana, Dua Lipa itd. Nalazimo se na probama onoliko često koliko nam druge obveze dopuštaju, ali trudimo se da to bude što češće. Planiramo uložiti u novu opremu, a što se tiče repertoara pjesama, uvijek nastojimo uvesti nešto novo i biti zanimljivi publici.

Kakvi su Vam planovi za budućnost s ovim glazbenim projektima? Što možemo očekivati?

S duom Little Wing planiramo svirati i van Zadra. To smo u nekoliko navrata i uspjeli, a nadamo se da će takvih svirki biti što više. Što se tiče klape, zasad radimo na novom repertoaru i planiramo snimanje još jednog albuma i održavanje promotivnih koncerata. Dotad ćemo raditi ono što najbolje znamo i najviše volimo – uživati u pjesmi!