Mirko Marušić diplomirao je u klasi Igora Rončevića na akademiji likovnih umjetnosti Zagreb. Ovih dana pogledajte njegovu izložbu "Animalizam i fetišizam", u galeriji ZadArta u Varoši, Kovačka 3.

Mirko Marušić, rodio se 1991. u Rimu gdje su i njegovi roditelji živjeli i završili Akademiju Likovnih Umjetnosti. Igrajući se u kući između boja, platna i papira formirao je ogromno iskustvo, a ktome je imao i mogućnosti da razgleda galerije, filmske studije i kazališta gdje su roditelji i radili. Seli se potom s roditeljima u Zadar, tu pohađa osnovnu školu, nakon koje upisuje Školu primijenjene umjetnosti i dizajna.

U njoj stječe prvu likovnu naobrazbu, kod profesora mentora akademskih slikara Maje Pavin Radaljac i oca mu Adama Marušića. Poslije srednje škole upisuje Povijest umjetnosti pri  Filozofskom fakultetu na sveučilištu u Zadru, ali nakon tri godine ponukan željom da nastavi likovnu karijeru ostavlja studij povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru i seli se u Zagreb da bi poslije prijemnog ispita na Akademiji Likovnih Umjetnosti bio primljen 2013. na odjelu za slikarstvo u klasi profesora Željka Lapuha. Diplomirao je u klasi Igora Rončevića na akademiji likovnih umjetnosti Zagreb. 

Ubrzani ritam života u kojem živimo u nastojanju da izgradimo ugled i moć te posjedovanje novca i materijalnih vrijednosti dovodi do sve manje empatije prema ljudima. Ono što Nietzsche naziva „okrutnost“ u knjizi „S onu stranu dobra i zla“ povezuje ljude i divlje životinje. Naš stav možemo nametnuti ljudima oko sebe no životinji ne možemo.

Društvo sve više ima potrebu moralizirati tamo gdje nema potrebe moralizirati. Moralizira se do te mjere moral postaje predrasuda – moraliziranje je postalo nemoralno.

- Tu se desila iskra ideje koja me potakla na razmišljanje i rad u sferi pojma „divljeg“. Moji afinitet je bio na strani futurista i kubofuturista, oni su bitno utjecali na moj razvoj likovne forme. Futuristi su glorificirali dolazak mehaničkog i industrijaliziranog načina života. Danas, u 21.stoljeću znamo da nafta i nuklearna energija mogu proizvesti puno veću prijetnju nego što se prije moglo pretpostaviti. Za umjetnika tehnologija jedino važna onda kada preko nje pokazuje njene učinke umjesto da se njome služi kao instrumentom ideologije, kaže Marušić.

Čitajući knjigu Guy Deboarda „Društvo spektakla“ niknuo je koncept mojih radova – društveni odnosi posredovani slikama, fetišizam robe koja je okupirala cjelokupni društveni život i dominacija nad prirodom. Jedna od polazišnih točaka za ovu izložbu je geofizička era „antropocen“ te animalizam i njegovu bihevioristiku koju povezujem sa ljudskim osobinama.

- S obzirom da se kontakt između životinje i čovjeka drastično smanjio – životinju je zamijenio stroj za određene djelatnosti, a s druge strane u kontrastu je interesantno gledati na prošlost i pračovjeka koji je životinju cijenio, štovao i priređivao rituale u čast životinje jer je bila izvor egzistencije. To znamo upravo po prvim motivima prapovijesnog slikarstva s motivima životinja.

U mojim slikama životinje predstavljaju sve oblike društvenih različitosti kao što su rasa, klasa i spol i portretiraju mogući ljudski brutalitet, žestoki apetit za ciljem i pokoravanje pred mehaničkim načinom života.. U slikama ispražnjene su zgrade simbol naše civilizacije i urbanizma i  koja ulazi i širi se bez kompromisa unutar staništa animalnog svijeta.