Nakon Vanje Radauša, nastavlja se niz izložbi važnih hrvatskih slikara, kojima ovaj kultni zadarski kafić obilježava nadolazeću, četrdesetu obljetnicu postojanja. Otvorenje je u 20 sati.

U caffe galeriji Đina večeras se otvara izložba crteža poznatog hrvatskog slikara Jerolima Miše.

Nakon Vanje Radauša, nastavlja se niz izložbi važnih hrvatskih slikara, kojima ovaj kultni zadarski kafić obilježava nadolazeću, četrdesetu obljetnicu postojanja. Otvorenje je u 20 sati.

Jerolim Miše, hrvatski slikar i likovni kritičar (Split, 25. IX. 1890 – Split, 14. IX. 1970). Studij slikarstva započeo je u Zagrebu na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt 1910–11 (O. Iveković), nastavio ga u Rimu (1911–13) i Firenci (1913–14). Bio je član Grupe četvorice i Grupe trojice; član JAZU (danas HAZU) od 1952. Radio je kao gimnazijski profesor u Krapini, Slavonskome Brodu i Zagrebu, potom na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu (1937–41) i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1943–61). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1968).

U Rimu je prijateljevao s I. Meštrovićem, koji ga je upoznao s bečkom secesijom. Slikao je, uglavnom u ulju, portrete težaka, svojih prijatelja umjetnika, a os. djece, pronicavo bilježeći psihološka raspoloženja svojih modela (Portret seljanke, 1914; Emanuel Vidović, 1916; Ivo Tartaglia, 1919). Portret mu je ostao trajna preokupacija.

Potkraj 1920-ih pod utjecajem francuskoga slikarstva (os. A. Renoira i P. Cézannea) i djelomično njemačkoga ekspresionizma slika, kratkim potezima kista, mekšim i svjetlijim bojama, dalmatinske krajolike u suncu, portrete i mrtve prirode (Pučišća, 1923; Siroče, 1929; Mrtva priroda s lubenicom, 1930), koji će u njegovu zrelom razdoblju (1931–35) poprimiti kaleidoskopsko šarenilo blisko impresionističkomu (Maslinik, 1931; Škarpina,1934; Djevojčica s cvijećem, 1935). Izradio je mapu portretnih crteža (Naši dragi suvremenici, 1943). U potonjem razdoblju svojega stvaralaštva slikao je mrtve prirode i krajolike u prigušenim tonalitetima.

Članke i oglede o likovnim umjetnostima objavljivao je u Književnoj republici i Bulletinu JAZU, te u Književniku (pod pseudonimom Rome).