Sinoć se na festivalu suvremenog plesa Monoplay zbivalo nekoliko različitih događanja vezanih uz plesnu i kulturnu scenu ne samo Zadra i Hrvatske, već i Europe.

Započelo se s izlaganjem povijesničarke i publicistkinje Maje Đurinović na temu naglog razvoja suvremene i klasične plesne umjetnosti 60-ih godina u Hrvatskoj što je dio velike izložbe koja još uvijek traje u Zagrebu.

Popraćeno isječcima intervjua, plesnih brojeva i brojnim fotografijama, Đurinović je Hrvatsku tog vremena smjestila u europski kontekst što je izazvalo pozornost mlađe i starije populacije, a također zaintrigiralo ljude koji se bave plesnom umjetnošću, pa i one laike.

Potom su polaznici Studija plesnog odsjeka pri Akademiji dramskih umjetnosti iz Zagreba izveli kraće plesne komade koji su dio ispita iz kolegija Koreografija.

Po prostoru kazališta lutaka svoje mjesto su našli Dora Brkić, Viktorija Bubalo, Ivana Bojanić, Tessa Ljubić i Arijana Prpić. Mlade izvođačice su zanimljivim pristupom prostoru, pokretu, koreografiji i eksperimentu oplemenile interijer kazališta.

Centralni događaj večeri bila je predstava Magdalene Reiter, poljske plesne umjetnice koja živi i radi u Ljubljani. Snažnih gesta, ekspresivnog tijela, plesačica je upečatljivo, popraćena funkcionalnom rasvjetom, izvela solo “Close ups”. Predstava se sastoji od pet segmenata koji sadrže po jedan fizički zadatak kroz koji se istražuje poveznica između materijalnosti tijela i moguće materijalnosti emocija. Kroz tijelo se arhitektura pokreta stvara u trenutku, neprekidno se raspada i ponovo sastavlja, te a taj način tvori novi, nepredvidljivi tijek događanja.

Nakon predstave s njom i publikom su razgovarale Iva Nerina Sibila i Maja Đurinović.

Večeras festival započinje u 19 sati prezentaciom publikacije koreografskog žurnala “Seeing/Vidjeti”, a predstavit će ga koreografkinja Marijana Krajač i dramaturginja Zee Hartmann. Zatim će se publici svojim osebujnim radom “The door to pendet”predstaviti Zadranka i studentica plesa Gendis Putri Kartini.

Matija Ferlin, drago viđeni gost na festivalu Monoplay, izvesti će svoj 70-minutni solo “Staging a play: Antigone”. Cijeli tekst, unatoč fizičkoj i mentalnoj zahtjevnosti, ozvučeni autor izgovara sam.

Vizualna i scenska raskoš, umjetnički eksperiment, poetičnost i začudnost, elementi su koji publiku ne ostavljaju ravnodušnom. Susreti i odnosi tijela i teksta, te preuzimajući funkcije i replike svih protagonista i odnosa koji oni kreiraju, Ferlina dovode na rub izvedbene logike, neprestano poništavajući i obnavljajući relacije između izvedbenih elemenata.

Stvarajući ritualni prostor tijelom i glasom, autor dekonstruira i ruši konvenciju drame, izvedbe i kazališnog čina. Uza sve eksperimente, Ferlin se drži dramskog predloška Antigone, tog simbola moralnog sukoba između ljudskih i božanskih zakona, smatrajući da će  26 stoljeća nakon nastanka drame, Antigona ostati aktualna dok god postoji ugnjetavački i izrabljivački sustav vlasti.