Večeras u 21 sat na zadarsku scenu, festival Monoplay dovodi jedno od najpoznatijih plesnih umjetnika današnjice: Xaviera Le Roya. Xavier je već nekoliko dana u Zadru i oduševljen je gradom, restoranima, a posebno pozitivnom tretmanu suvremenog plesa u nas.

Večerašnje izdanje Monoplay festival započinje u 20 sati plesno-likovnim performansom “All that I have to do”. Izvođačica je mlada plesačica Mia Štark koja će pokretom i plesom, a također i svojim tijelom oslikati slikarsko platno.

Večeras u 21 sat na zadarsku scenu, festival Monoplay dovodi jedno od najpoznatijih plesnih umjetnika današnjice: Xaviera Le Roya. Xavier je već nekoliko dana u Zadru i oduševljen je gradom, restoranima, a posebno pozitivnom tretmanu suvremenog plesa u nas.  Antologijsko djelo ovog francuskog umjetnika “Self unfinished” nastalo je 1998. godine, i postalo nezaobilazna lektira za sve plesače širom svijeta koji se ozbiljno bave plesnom umjetnošću. Remekdjelo je nastalo u suradnji s Laurentom Goldringom, na glazbu Diane Ross i traje  50 minuta. Produkcija je in situ productions i Le Kwatt, a u koprodukciji sa Substanz-Cottbus, TIF Staatsschauspiel Dresden, Fonds Darstellende Künste e.v. aus Mitteln des Bundesministeriums des Innern, uz potporu TanzWerkstatt-Berlin, Podewil-Berlin i berlinski Senatsverwaltung für Wissenschaft, Forschung und Kultur

„Sjedalica, stol, glazbena podloga koja ne kreće. Plesač u košulji koristi se jakim zvučnim efektima kako bi imitirao robota. Zaista razumljiva, čak i konvencionalna ideja, sve dok se predstava Xaviera Le Roya (1963., Francuska) ne pretvori u uzbudljiv mentalni prostor. Plesačevo se tijelo, naopačke, transformira u stvarnom vremenu u niz halucenogenih, morfoloških aberacija, prikazujući slike tijela koje se preoblikuje prema nepisanim zakonima i uznemirujućem, neljudskom ritmu. Prolazi kroz duga stanja mirovanja, proizvodi beskonačne pokrete i počinje naglo puzati. Uz torziju koju izvodi tijekom plesne predstave, Xavier Le Roy zakoračuje u novo područje gdje se znanstveni i društveni podaci prenose i utiskuju u zamišljene prikaze tijela.”

Francois Piron, Journal des Arts de Connivence, 6. Biennale de Lyon

 Xavier Le Roy doktorirao je molekularnu biologiju na Sveučilištu u Montpellieru (Francuska), a kao umjetnik radi od 1991. Od 2018. radi kao profesor na Institutu za primijenjenu teatrologiju u Giessenu (Njemačka). Nastupao je s raznim ansamblima i koreografima. U razdoblju od 1996. do 2003. bio je umjetnik na rezidenciji u berlinskom Podewilu. Od 2007. do 2008. bio je pridruženi umjetnik u institutu Centre Chorégraphique National de Montpellier (Francuska). Le Roy je 2010. bio umjetnik na rezidenciji u okviru Programa za umjetnost, kulturu i tehnologiju pri MIT-u (Cambridge, Massachusetts, SAD). U 2012. započinje trogodišnju rezidenciju u kazalištu Théâtre de la Cité Internationale u Parizu. Svojim solo izvedbama poput „Self Unfinished” (1998.) i „Product of Circumstances” (1999.) ponudio je nove perspektive u području koreografije.

Istovremeno je započeo projekte u kojima istražuje načine produkcije i suradnje u grupnim radovima: „E.X.T.E.N.S.I.O.N.S.” (1999. – 2000.), „Project” (2003.) i „6 Months 1 Location” (2008.). U njegovim djelima prikazuju se situacije u kojima se istražuju odnosi između gledatelja/posjetitelja/izvođača i formiranje subjektivnosti. Ta su djela, primjerice, sola „Le Sacre du Printemps” (2007.), „Untitled” (2014.), komad namijenjen grupnoj izvedbi „low pieces” (2011.), te djela za izložbene prostore poput „production” (2011.), djelo ostvareno u suradnji s Mårtenom Spångbergom, „Untitled” (2012.) za izložbu 12 Rooms, „Retrospective”, koje je prvi put realizirano 2012. u kulturnom centru Tapiès Foundation-Barcelona, „Temporary Title, 2015” nastalo u Sydneyu u okviru projekta John Kaldor Public Art Project ili „For The Unfaithful Replica” (2016.) u suradnji sa Scarlet Yu u centru za umjetnost CA2M u Madridu.

U njegovim djelima prikazuju se situacije u kojima se propitkuju odnosi između gledatelja/posjetitelja i izvođača i kojima se pokušavaju transformirati ili preoblikovati dihotomije poput sljedećih: objekt/subjekt, životinja/čovjek, stroj/čovjek, priroda/kutura, javno/privatno, forma/neforma.

Zajedno s ansamblom Issho Ni Ensemble, 2017. postavlja izložbu „Haben Sie "Modern" gesagt?” za Ensemble Modern iz Frankfurta, a zajedno sa Scarlet Yu osmislio je „Still Untitled”, djelo namijenjeno izlaganju u javnom prostoru koje je naručeno za projekt Skulptur Projekte Münster 2017.