Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 15. svibnja novu prigodnu poštansku marku „Fra Bernardin Sokol“.

Motiv marke je portret fra Bernardina Sokola, a autorica marke je Dubravka Zglavnik Horvat, dizajnerica iz Zagreba.

Nominalna vrijednost novog prigodnog izdanja iznosi 3,10 kuna, naklada je 100 000 primjeraka te je marka izdana u arku od 20 maraka. Izdana je i prigodna omotnica prvog dana (FDC). Žig prvog dana bit će u uporabi 15. i 16. svibnja u Poštanskom uredu 10101 Zagreb, Jurišićeva 13. 

Bernardin Sokol, krsnim imenom Luka, rođen je 20. svibnja 1888. u Kaštel Sućurcu kod Splita. U franjevački red stupio je 1905., a za svećenika je zaređen 1912. Glazbu je studirao u Klosterneuburgu kod Beča od 1915. do 1917. Istovremeno je ondje učio crkveno pravo, moral, pastoral i liturgiku. Poslije toga, u Dubrovniku je predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. Teološki i glazbeni studij nastavio je u Rimu, gdje je 1925. doktorirao teologiju, a na Papinskoj višoj glazbenoj školi 1926. završio je muzikologiju. Od 1927. do 1932. na Teološkom fakultetu u Zagrebu predavao je uvod u koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju.

Nakon toga živio je na otoku Badiji kod Korčule, gdje je bio profesor glazbe na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Od 1929. do 1941. objavio je 80 svezaka zbirka za crkvenu i svjetovnu glazbu Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U tom nizu tiskao je i Glazbene monologe, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu“. Ondje je objavio i jedanaest Angelusa. Sokol je još za života uvršten u neke strane glazbene leksikone.

U Zagreb je ponovno otišao 1941. kako bi lakše nastavio svoj izdavački glazbeni projekt. U tome ga je spriječila bolest, ali i ratne neprilike, stoga se na Badiju vratio u veljači 1944., gdje su ga lažno optužili da je odao partizane, pa ga je nekoliko njih u noći 28. rujna 1944. uhitilo i odvelo iz samostana. Nekoliko dana nakon toga more je izbacilo njegovo tijelo na plažu u Orebiću. Ondje ga je skupina mještana u tajnosti pokopala, pa je njega i njegova djela obavio veo šutnje, što je trajalo sve do osamostaljenja RH.

Pripadnici Odjeljenja za zaštitu naroda (OZN) odnijeli su prilikom uhićenja fra Bernardina Sokola iz njegove sobe različite spise. Neki od njih, sada čuvani u Hrvatskom državnom arhivu (HDA), tek nakon 74 godine ugledali su svjetlo dana. U njima su podcrtane rečenice u kojima se spominje Hrvat, hrvatsko, iz čega se vidi da mu je jedini „grijeh“ bilo to što je bio Hrvat. Ubijen je bez optužnice i bez suđenja, a njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni.