Kako se traume mogu kanalizirati u kreativno izražavanje pokazao je svojom knjigom "Poetika rane", ali i nastupom-performansom u kavani Lovre doc. dr. art. Nikša Eterović, kazališni redatelj i pedagog, trener kreativnosti te predavač na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru.

Eterović je veliki dio svoje karijere proveo u inozemstvu, a iskustva u radu s izbjeglicama u Njemačkoj pretočio je u ovu knjigu, korisnu u doba kada je problem izbjeglištva postao aktualan i u lokalnoj sredini.

U knjizi Eterović zagovara izgradnju dijaloga i analizira različite mogućnosti koje pruža umjetnička terapija migrantima, izbjeglicama i onima koji su se iz različitih razloga našli u azilu. Na knjigu se osvrnuo njegov kolega s Odjela te ravnatelj Psihijatrijske bolnice Ugljan dr. Mladen Mavar, ustanove u kojoj je  Eterović provodio program likovne terapije.

- Nama je dobro poznat pojam migracija u kojima naši ljudi idu vani "trbuhom za kruhom", kod rodbine ili negdje gdje ih čeka posao. Izbjeglice su ljudi koji su napustili svoja ognjišta zbog rata ili siromaštva,  ne znajući što ih čeka. Svi oni daju svoj novac različitim grupacijama koje se bave trgovinom ljudima i dolaze u nepoznato gdje pokušavaju organizirati život. Naravno, pritom prolaze kroz različite traume koje na njima ostavljaju psihološke posljedice. Eterović psihosocijalnim pristupom pokušava otkloniti negativne emocije kako bi se lakše nosili s poteškoćama, pokušava ih učiti da i sami budu edukatori i svoje znanje prenose drugima, rekao je Mavar.

Eterović je rekao kako članovi ovih  grupa dolaze sa svih strana svijeta i prvi put se u njima sreću.

Živimo u vremenu, kaže, velikih promjena, kada čovjek može birati što želi i kakav život hoće, ali svakodnevna događaju povlače nas za sobom i teško im se oduprijeti.

- Svijet kakav smo poznavali više na postoji!, uskliknuo je Eterović i nazočnima, bez objašnjenja, podijelio bijele papire s crvenim krugovima na njima. Svatko je u krug nacrtao ili napisao nešto za što je mislio da je bilo prikladno u tom trenutku.

- Svaki čovjek vjeruje u svoju posebnost, domar, zatvorenik , samohrana majka. Svi vjerujemo u bolju budućnost, naše pravo je da nam bude bolje. Svatko je u stanju sliku iz crvenog okvira učiniti posebnom. Svaki čovjek, pa makar i potajno, vjeruje u svoju veličinu. Traumatizirane ljude treba uvjeriti u njihove snage, kako bi postali graditelji nove stvarnosti, istaknuo je Eterović, u čijoj su novoj knjizi, između ostalog, prikazani crveni krugovi koje su ispunjavali izbjeglice s kojima je radio.

Upoznao je, kaže, i iskušao mnoge načine terapije, a tek kada se upustio u napuštanje okvira i pravila, mogao je očitati promjene. Otkrio je važnost pisanja, disanja, ispuhivanja otrovnih plinova, a posebno pokreta, stopala, iz kojeg, uvjerio se kroz 130 predstava koje je postavio, nastaju gluma, ali i emocija kao takva.

- Nijemci su napokon shvatili - inkluzija je važna! Proces je težak, ali funkcionira. Knjigu ću predstaviti u 24 grada, jer želim što više puta postaviti ovo pitanje: Poznajete li ijednog čovjeka koji je ilegalno na Zemlji? Ja nijednog. Neće vam biti lakše na Zemlji ako par ljudi izbacite iz svoje okoline, poručio je Eterović, kojeg su posjetitelji ispratili dugim pljeskom.