Charlie Chaplin u svom filmu "Veliki diktator" drži govor koji u tri minute sažima većinu istine ljudskog života na Zemlji i stvarnosti u koju smo zarobljeni putem iluzije i laži.

Govor nadahnjuje, daje nadu i podsjeća nas na ono tko mi stvarno jesmo te da je kraljevstvo božje u svakome od nas…

Žao mi je ali ja ne želim biti car, to nije moja stvar. Ne želim da vladam ili osvojim bilo koga. Želio bih pomoći svima ako je to moguće, Jevrej, poganin, crnac, bijelac. Mi svi želimo pomoći jedni drugima, ljudi su takvi. Mi svi želimo živjeti jedni pored drugih u sreće, a ne jedni pored drugih u nesreci. Mi ne želimo da mrzimo i preziremo jedni druge. U ovom svijetu ima mjesta za svakoga, a zemlja je bogata i može pružiti za svakoga.

Način života može biti slobodan i lijep. Ali mi smo se izgubili na putu.

Pohlepa je otrov muške duše, zabarikadirala je svijet mržnjom, kao guske u maglu,mi smo zakoračili u bijede i krvoprolića.

Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe:
Strojevi koji daju obilje, ostavili su nas u željama.
Naše znanje je učinilo nas je ciničnim,
naša pamet teškim i neljubaznim.
Mi previše razmišljamo, a osjećamo premalo:
Više od strojeva trebamo čovječanstvo;
Više od domišljatošću trebamo dobrotu i nježnosti.

Bez ovih kvaliteta, život će biti nasilan i svi će biti izgubljeni.

Zrakoplov i radio su nas doveli bliže zajedno. Sama narav tih izuma vapi za dobrotom u ljudima, vapi za univerzalnim bratstvom, za jedinstvom svih nas. Čak i sada moj glas doseže milijune širom svijeta, milijuni ocajnih muškaraca, žena i male djece, žrtve sustava koji muče muškarace i zatvaraju nevine ljude. Za one koji me mogu čuti kažem “Nemojte očajavati”.

Bijeda koja je sada na nama, je donošenje koristoljublja, gorčina ljudi koji se boje načina ljudskog napretka: mržnje ljudi će proći i diktatori umrijeti i moć koji su od ljudi, će se vratiti s ljudima i tako dugo dok ljudi umiru [sada] sloboda nikada neće nestati. . .

Vojnici: ne dajte sebe divljacima, ljudima koji vas preziru i vas zarobljavaju, koji guraju u pukovnija vase živote, ti reći što učiniti, što misle i što osjećaju, koji vam izbušiti, te prehrana, te tretiraju kao stoku, što je topovsko meso.

Nemojte sebe dati tim neprirodnim ljudima, strojeva muškaraca, strojeva i strojnih umovima srcima. Vi niste strojevi. Niste goveda. Vi ste muškarci. Imate ljubav prema čovječanstvu u svojim srcima. Vi ne mrzite, samo nevoljeni mrze. Samo nevoljen i neprirodan. Vojnici: ne boriti se za ropstva, borba je za slobodu.

U sedamnaestom poglavlju svetog Luke je pisano:
“Kraljevstvo Božje je u čovjeku”
Ne jedan čovjek, niti je skupina muškaraca, nego u svim ljudima, u vama, ljudi.

Ti ljudi imaju moć, moć za stvaranje strojeva, moć stvoriti sreću. Vi ljudi imate moć da stvoriye život slobodan i lijep, kako bi ovaj život bio prekrasna avantura. Tada u ime demokracije neka koristi ta moć, neka nas sve ujediniti. Neka nam se bori za novi svijet, pristojan svijet koji će dati ljudima priliku da rade, koji će vam dati budućnost i stare dobi i sigurnost. Po obećanju tih stvari, divljaci su dosli na vlast, ali oni lažu. Oni ne ispunjavaju svoje obećanje, oni to nikada neće. Diktatori su slobodni ali su porobili ljude. Sada nam se valja boriti da ispune svoje obećanje. Valja nam se boriti da oslobode svijet, učiniti dalje s nacionalnim prepreka, daleko sa pohlepom, mržnjom i netolerancijom. Neka nam se boriti za svijet razuma, svijet u kojem znanost i napredak će dovesti do sve muške sreće.

Vojnici! U ime demokracije, ujedinimo se!