Ne služim se previše društvenim mrežama: malo poslovno, malo privatno i gotovo ništa preko interneta ne kupujem.

Ali mi onda najednom palo na pamet da malo objavljujem. Na internetskim portalima, digitalnim magazinima pa i blogovima - imam taj jedan novi koji nitko ne čita, ali ionako ni one prije njega nitko nije čitao. I razumijemo se ja i taj blog. Evo, virnem. Današnji prikaz stranica: 0. Prikazi stranice jučer: 0. Povijest cjeloukupnog dosadašnjeg prikaza stranice: 50. Sljedbenici: 0. Vlastiti prikaz stranica? Još nema statističkih podataka. Pogledajte ponovno kasnije.

"Umjesto 'javnog servisa', arhitekti budućnosti iz Silicijske doline grade privatiziranu umreženu ekonomiju, društvo koje nanosi štetu gotovo svima osim svojim moćnim, bogatim vlasnicima... internet je pustim obećanjem da će svijet učiniti poštenijim mjestom s više prilika za više ljudi zapravo taj isti svijet učinio manje ravnopravnim i prije smanjio nego povećao zaposlenost i opće ekonomske blagostanje", kaže Andrew Keen u knjizi Internet nije odgovor, izdanoj prošle godine u  Nakladi LJEVAK, u prijevodu Igora Buljana.

Suočavanje s vlastitim avatarima

Moje prvo računalo, 386-ica, stiglo je do mene u više komada, kada je brat iskoristio modernizaciju nekih ureda po Njemačkoj. Onda sam ja sastavio dva računala, uz povremene kratke spojeve, dim i sijevanje te podigao Windowse sa disketa. A prvi odlazak na net bio je dar u uredu predsjednika studentskog zbora, da bi se manje bunili protiv njega. Sjećam se kako je prvo što sam pomislio kad sam bio na vratima mreže: - Ali, što ću sad, što mene uopće zanima?

Marshall McLuhan umro je devet godina prije pojave World Wide Web-a, rekavši da "postajemo ono što promatramo" predviđajući elektroničku mrežu koja će nas reprogramirati možda i na način da joj postanemo nesvjesni robovi umjesto gospodari, parafraziram početne dijelove knjige. Kao i statistički podatak  iz UN-ova izvještaja da više ljudi ima mobilni telefon (6 milijardi) nego zahod (4, 5 milijarde). I dalje, kaže kako Ericssonova bijela knjiga predviđa da će na mreži biti 50 milijardi inteligentnih uređaja.

Ok, stani malo, gdje sam ja u svemu ovome? Dakle, javim se prvom internet magazinu koga sam znao tu i tamo čitati. Eto tako, jer: "Primjerice, svake minute svakog dana 2014. godine tri milijarde korisnika interneta u svijetu poslalo je 204 milijuna e-mailova, učitalo 72 sata novih videosnimki na YouTube, obavilo više od četiri milijuna pretraga na Googleu, podijelilo 2 460 000 objava na Facebooku, skinulo 48 000 Appleovih aplikacija, potrošilo 83 000 dolara na Amazonu, tvitalo 277 000 poruka i objavilo 276 000 novih fotografija na Instagramu."

2014. godina, pa to je drevna prošlost! Aorist, bečke kavane, renesansne krčme, antički trg ili, kako moj urednik kaže - vrijeme papirusa. I tako, objavim 7.12. 2017. prvi novinarski članak nakon petnaest godina. Ovaj put na internetu.

Čuvajte internet kao mrežnicu oka

A na početku ove knjige slijedi kronološki prikaz nastanka interneta (s naglaskom na razliku od WWW). Od Roberta Wienera koji je radio na sustavu za praćenje njemačkih zrakoplova na londonskom nebu (tražio i pomoć psihoanalitičara zbog protunacističke fiksacije, ujedno i tvorac izraza kibernetika) preko hladnoratovske bojazni nuklearnim ratom koja je pružila mogućnost Bobu Tayloru da računala prvi put spoji - 1969. godine mrežom ARPANET. Ne zaboravimo, radi se o kompjuterima veličine frižidera težine nekih 400 kg. "Do 2012. bilo je više od tri milijarde e-mail računa diljem svijeta s kojih je poslano 294 milijarde e-mailova, od kojih je 78 % bilo spam."

Sve tekstove pišem na jako starom smartphoneu. Ubacim u Word, malo uredim i to je išlo devet puta u manje od dva mjeseca, kao autorski rad, na dva portala i dva internet magazina. Moćno. Koliko ljudi to sve čita - za ovaj tekst i nije nije toliko bitno. Inače sam jako dugo odoljevao društvenim mrežama, sve dok nisam kupio smartphone, kasnije i iPad. I jedina prava ovisnost o internetu držala me onih swinging regionalnih godina oko 2010. - 2011. na Twitteru.

Godine 1990. Tim Berners-Lee stvara web, godinu kasnije izlazi prvi website na pregledniku koga je nazvao WorldWideWeb. Dakle, "temeljna tehnologija" ili ono što upravlja internetom.

I onda paf - najveće stvaranje legalnog bogastva u povijesti planeta. Malobrojnima. Ukratko, Amazon je sve maznuo a hiperbezvezni nezamislivo veliki broj Google sve je page, Ranko, crni rankao. Facebook, Uber, Airbnb, Bitcoin... dakle svijet koji nije postojao prije deset godina. Pametni gradovi, beskontaktna plaćanja, informacije u oblaku, digitalne elite, samovozeća auta, inteligentne tehnologije, roboti. Vrtoletne virtualnosti i "tjeskobe automatizacije".

Pitaj konobara, sve skupa, malim slovima

Internet nije odgovor knjiga je koja se ne čita lako. Na trzaje. Na momente te nešto šokira pa se ostatak teksta pogubi u nekim linkovima mozga i tada je, najbolje, ostaviti je i procesuirati. Sve. Svoj odnos prema internetu, i razinu kojom dopuštamo da nam neki algoritmi, po našim navikama, serviraju informacijski sadržaj. Jer ne samo da postajemo ono što promatramo, već i, u suradnji z informatikom, narav(n)o, dopuštamo kanalizaciju mišljenja. U prijevodu: zbog širine ljudskog znanja na mreži trebali bi sa svim tim informacijama biti otvoreniji, a mi se pak strojno zatvaramo u linearnu samouvjerenost. I rijetko ugasimo wifi, da to sagledamo sa strane.

Jedina zamjerka ovoj knjizi i ovom tekstu je što je u oboma previše brojki. I ma koliko zanimljive bile vremenom počinju zamarati, kao da svim tim ljudima iz računalnog svijeta, pa i autoru ove knjige, same riječi nisu dovoljne. Da izraze što žele reći uvijek je tu kakav grafikon. Primjerice:  Sve fotografije (125 milijardi) koje se godišnje (2013.) snime samo u SAD-u, kada bi se otisnule u džepnom formatu (10×15 cm), pružale bi se do Mjeseca i natrag dvadeset pet puta (izračunajte sami Insta-km).

Koristeći se internet manipulacijama svih vrsta, nuđenjem članaka na više adresa, ispipavanjem uredničkih fleksibilnosti, skužio sam jednu stvar: sve više vremena provodim na internetu i sve mi je više stalo. Pisanje mi nije izvor prihoda, a karijera me zanima samo u svrhu približavanja nečemu što bi se moglo nazvati virtualnom ritualnom igrom. I što više objavljujem, izgleda da se sa svakim svojim logiranjem sve više udaljujem od nje.