Verdijeva opera Moć sudbine premijerno će biti izvedena u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu Split 23. studenog.

Pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, a u redateljskom viđenju Dražena Siriščevića, pjevačku reprezentaciju uprizorenja veličanstvene Verdijeve partiture čine: Daniela Schillaci u ulozi Leonore, Zoran Todorovich kao Don Alvaro, splitski nacionalni prvak Ivica Čikeš kao Otac Gvardijan, legendarni hrvatski basbariton Giorgio Surian kao Don Carlo di Vargas, te u ulozi ciganke Preziosille, splitska prvakinja opere Terezija Kusanović, uz ostale soliste, Zbor, Orkestar i Balet HNK Split.

Verdijeva sudbinska opera i njezino “prokletstvo priče“ uvijek je budila posebna osjećanja i kod brojnih naraštaja glazbenih umjetnika. Kod jednih neobjašnjiv strah, a kod drugih neodoljiv izazov. Slavni američki bariton Leonard Warren, na jednoj je izvedbi pao kao pokošen i izdahnuo na pozornici njujorškoga Metropolitana. Luciano Pavarotti, cijeloga života odbijao je pjevati u toj operi, a njegov veliki prethodnik Enrico Caruso naprotiv, strasno je uživao u svakome nastupu. Na pozornicu splitskog teatra ovaj se veliki operni naslov pojavljuje po drugi put. Od prethodne i do sada jedine premijere prošlo je punih 50 godina.

Redatelj Siriščević, čija je ovo treća operna režija u produkciji splitske Opere ovako je sažeo svoja razmišljanja o zahtjevnom naslovu:

„Najčešće izgovorena, štoviše, ispjevana riječ u ovome djelu Giuseppea Verdija nije LJUBAV nego RAT. “Živio rat, rat je lijep“ – ori se i kliče čak tridesetak puta samo u jednome činu opere. Zašto? Nije li besmislen svijet u kojemu se naš život svodi na rat? Jest, upravo zato nas Verdi i dovodi k svijesti! Ali mi i dalje živimo takav svijet. Kao što su ga živjeli naraštaji prije nas.

Od praizvedbe Verdijeve opere Moć sudbine u Sankt Peterburgu 1862. godine ništa se nije promijenilo.

Neke su ratne rane još svježe, a neke se upravo ovoga trenutka negdje otvaraju! Iz kotla mržnje, osvete, nesnošljivosti, laži i obmana u koji su bačeni, Verdi izdvaja dvoje ljudi koji pokušavaju živjeti ljubav,  Leonoru i Alvara. Bit će, naravno, osuđeni, izopćeni, prognani, prokleti i na kraju žrtvovani! Uvijek kad osjetimo da ne možemo promijeniti svijet u kojemu jesmo, počinjemo vjerovati u neki drugi, drukčiji, bolji. I u ovoj operi, Božji sluga Gvardijan, ne može promijeniti svijet koji dijeli sa silnicima i njihovim žrtvama. Pravednike može samo skloniti, zaštititi, osnažiti i spasiti vjerom. Hoće li Gvardijan u tome uspjeti, jer i ispred njegova Božjega hrama slavit će bijes i poteći krv. Posljednje riječi opere sažimaju sve.

“Mrtva je, uzašla je Bogu.“ Jasno je da smo na ovome svijetu osuđeni na stalne bitke koje uvijek završavaju smrću. Živjeti doista, možemo samo na nekome drugome svijetu. Takav nam je udes. Sudbina je tako odlučila za nas. Do kada ćemo joj se poslušno pokoravati?“

Autorski tim osim dirigenta Lipanovića i redatelja Siriščevića čine i scenograf Slaven Raos, kostimografkinja Sonja Obradović, koreograf Igor Kirov, zborovođa je Ana Šabašov, a oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić.