"Solidarity walk 4 km/h" ili 3.300 kilometara po izbjegličkoj ruti, naziv je multimedijalnog putopisnog predavanja koje je u biogradskoj Gradskoj knjižnici održao Goran Blažević. Krajem 2016. godine Goran Blažević krenuo je na put tijekom kojeg je hodao od Petre u Jordanu do rodnog Umaga, noseći poruku mira i solidarnosti

Iskustva sa svog petomjesečnog hodanja pretočio je u knjigu pod nazivom "Svilim", a što na jeziku beduina znači nosilac mira. Na tom putovanju mira prehodao je Jordan, Palestinu, Izrael, Cipar, Tursku, Grčku, Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru i Hrvatsku s namjerom da prati puteve po kojima su se kretale izbjeglice iz Sirije i Iraka. 

"Ovo je priča koja govori o hodanju i mojim putovanjima pješice. Moji koraci prate stare povijesne rute, povezuju dvije točke na karti i posjećuju značajna prirodna i kulturna područja. Hodanje mi nudi mogućnost boljeg upoznavanja sebe i svijeta koji me okružuje", kaže Blažević, jer na tim putovanjima "susrećeš ljude, stječeš različita iskustva, ali najbitnije je što, dok hodaš imaš priliku putovati i unutar sebe". 

Na ovaj pothvat Goran se uputio s ciljem da upozori na probleme koje danas susreću izbjeglice, kao i na apsurdnost zidova na granicama i zatvorenosti Europljana, punih predrasuda prema ljudima koje drže drugačijima od sebe. 

"Ja međutim na ovome putovanju nisam imao nikakvih neugodnih iskustava, kaže on, čak naprotiv svi su me iznimno ljubazno dočekali, prihvatili, dali hranu i spavanje, bez previše riječi i filozofiranja. Sve zemlje koje sam prehodao iskazale su mi doista posebnu gostoljubivost. Na žalost, ta je gostoljubivost postaje sve manja, kako sam se bližio kući", kazao je Goran Blažević.

Svoje etape na putovanju Goran je objavljivao u blogu pod nazivom "Svijetom bez žurbe", a sve na koncu spojio u knjizi "Svilim", koju svakako vrijedi pročitati. Brojna iskustva i susreti u zemljama i gradovima koje je propješačio, govore kako su svi, pa i same izbjeglice u izbjegličkim logorima koje je susretao, bili spremni pomoći jer "ni ja, poput njih često nisam znao gdje ću spavati i hoću li, kada i gdje jesti. No, za razliku od njih ja sam uvijek imao izbor. Prekinuti sve i vratiti se doma. Oni na žalost nemaju izbor", kazao je između ostalog Blažević.