Napokon stiže kazališno uprizorenje predstave "Specijalna potreba" nastalog na predlošku najboljeg romana VBZ-a i Tisak Medije u 2016. zadarske autorice Lade Vukić, u režiji i dramaturgiji Žane Bumber te u izvedbi Glumačke radionice HNK Zadar.

Premijera je zakazana u četvrtak, 26. listopada, a izvedbe u petak, 27. listopada i u subotu, 28. listopada u maloj dvorani HNK Zadar s početkom u 20 sati.

Ulaznice po cijeni od 30 kuna od danas su u prodaji na blagajni HNK  Zadar (od 11 do 13 i od 18 do 20 sati) za izvedbe: 27. i 28. listopada. Broj ulaznica  je ograničen stoga na vrijeme osigurajte svoje mjesto u gledalištu.

"Specijalna potreba je roman koji afirmira ono nešto autentično ljudsko u nama. Hrabar i potresan tekst koji je tako napisan da čitajući ga, postajemo bolji ljudi."

Glumačka radionica HNK Zadar: Leon Cerić, Daniela Bjelanović, Mimi Zadarski, Danijela Berišić Antić, Filip Panza i Ante Dujić.
 
Volim knjige kroz koje progovara dijete. Zato što djeca vide srcem, a ne očima. Emil Vidić je protagonist ovog hrabro i plemenito napisanog romana. Iako je još mali dječak, od svega 10 godina, on ima veliko srce. On je dijete s posebnim potrebama. Ima selektivni mutizam (poremecaj govorne komunikacije) i hendikep s nogom...ali ima i čudesan sluh.

Čuje sve ono što "normalni ljudi" ne čuju. Čuje i ono što ne želi čuti. Čuje kad netko laže ili kad je žena trudna. Čuje gluhoću svijeta koji ga okružuje. Zbog toga je drugačiji i zbog toga mu okolina nije sklona. Živi sam s majkom u unajmljenom stanu u "nekom gradu" u Dalmaciji. Živi tu negdje među nama i ima specijalnu potrebu za ljubavlju. Kao i svi mi. Zar ne?

Predstava se bavi poticanjem razumijevanja i empatije prema drugačijima, osobama s invaliditetom i starijim osobama koje su prepuštene same sebi.

Progovaramo o temama obiteljskog nasilja, nemogucnosti zaposlenja, uniformiranog školstva i samohranog roditeljstva u svrhu senzibiliziranosti i edukacije.
Velika nam je želja potaknuti ljubav prema čitanju, posebno kod djece.

Žana Bumber

Emil: Ovdje u zgradi u kojoj živim, dijelim s drugima skoro sve: korake velike i male, otvaranje i zatvaranje lifta, vodu zaostalu u cijevima...

Jedino riječi dijelim s odabranima.

S drugima šutim, ali ih čujem: preko zatvorenih vrata, preko zidova soba i zidova njihovih tijela. Zbog tih drugih mi srce ponekad tuče kao krila uplašenih ptica.