Zahvaljujući novcu Ministarstva kulture, Općine Sveti Filip i Jakov te logističkoj potpori Alana Mandića iz Turnja, djelatnici Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru ovih dana obavljaju četvrtu kampanju sustavnih istraživanja na podvodnom prapovijesnom lokalitetu kod otočića Ričula u Pašmanskom kanalu.

U ovogodišnjim istraživanjima sudjeluju arheolozi dr. sc. Mato Ilkić, dr. sc. Mate Parica i dr. sc. Dario Vujević. Toj ronilačkoj ekipi pomoć pruža i studentica arheologije, Vinka Milišić.

Lokalitet se rasprostire na morskome dnu dubine između dva i tri metra i tu leže arheološki ostaci prapovijesnog naselja, starog oko 3500 godina. Tipološke i tehnološke osobine mnogobrojne i raznovrsne arheološke građe ukazuju na to da je život u njemu trajao tijekom kasnih odsječaka prapovijesti, a nastanak njegove monumentalne konstrukcije od kamena i drveta datirano je 14 C analizom dvaju iskopanih pilona u vrijeme oko 1500. godine prije Krista, što u razvoju materijalnih kultura odgovara srednjem brončanom dobu. O njemu se jako malo znalo kada je u pitanju sjeverna Dalmacija. No, sada to mračno prapovijesno razdoblje bitno rasvjetljava upravo arheološki lokalitet kod otočića Ričula. Pripadalo je ljudskim zajednicama koje su prethodile Liburnima.

U podmorju leže ostaci dugačkog umjetnog kamenog nasipa, kojim je obližnje kopno Tukljača nekoć bilo spojeno s otočićem Ričulom. On pripada vrsti gradinskih naselja, koja su nasipom bila spojena s priobaljem i time imala poluotočni karakter. Takav položaj prapovijesnim zajednicama osiguravao je zaštitu, ali i kontrolu mora, tj. plovidbenog puta uz istočnu obalu Jadrana.

U istraženim sondama otkriven je bogati kulturni sloj s mnoštvom drvenih pilona. Ulomci posuđa vrlo su česti. Prevladava neukrašena keramika grublje fakture s neujednačenom primjesom kalcita. Pojedini primjerci imaju plastične trake ili bradavičaste ukrase. Jedan ulomak je ukrašen urezivanjem. Uglavnom je to keramičko posuđe za svakodnevnu uporabu. Zastupljeni su zaobljeni lonci, zdjele i šalice ravnoga dna. Oblikovanjem se ističu ručke koje, osim praktične, ponekad imaju i dekorativnu ulogu. Takvi oblici posuđa javljaju se na istočnoj obali Jadrana i u njegovu zaleđu, uglavnom na prostoru cetinske i osobito posuške kulture, i to u ranom te na početku srednjeg brončanog doba. Kasnije su rijetki te predstavljaju arhaične oblike.

U dosadašnjim podvodnim arheološkim kampanjama nađene su i druge vrste artefakata, primjerice kućni lijep, obrađeni predmeti od drveta nepoznate namjene te ulomak sjekire, tj. oruđa od glačanoga kamena s rupom za nasađivanje drvene drške. Uz keramičke utege kružnog oblika, otkrivena je i alatka od perforiranog jelenjeg roga, odnosno igle koja je vjerojatno služila za pletenje ribarskih mreža. Riječ je o arheološkim svjedočanstvima koja su tipična za prapovijesne zajednice usmjerene k moru. Maritimna komponenta upotpunjena je i s drugim, standardnim gospodarskim aktivnostima. Naime, nalazi kopnene faune, prije svega goleme količine kostiju domaćih životinja, čine uvjerljivo najveći dio bioarheološkog materijala. Osim stočarstva, čini se da su se prethodnici Liburna bavili i poljodjelstvom. Naime, u ovogodišnjoj kampanji otkriven je i oveći ulomak kamenoga žrvnja, što upućuje na uzgoj žita. Taj žrvanj bio je u uporabi prije oko 3500 godina i za sada je najstariji iz podmorja sjeverne Dalmacije.

Podvodni prapovijesni lokalitet kod otočića Ričula u Pašmanskom kanalu pruža goleme mogućnosti za arheološka istraživanja. No, ona su tu tek započela. Do sada su obavljene tri kampanje, a četvrta je u tijeku. Arheolozi Zadarskog sveučilišta žele ga istražiti, prezentirati i u cijelosti zaštiti te time sačuvati i za buduće naraštaje.