O. Jozo Milanović, OSB, monah iz benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu, jedine muške benediktinske zajednice u Hrvatskoj, u četvrtak 6. srpnja gost je susreta 'Večer u knjižari' u knjižari Verbum u Zadru s početkom u 20,30 sati.

Ususret proslavi sv. Benedikta, zaštitnika Europe i oca zapadnog monaštva koji se slavi 11. srpnja, o. Jozo će predstaviti značaj benediktinaca koji su jedan od najstarijih crkvenih redova. Pod geslom 'Moli i radi' neizmjerno su doprinijeli razvoju zapadne civilizacije i europskog kontinenta te se razdoblje od 6. do 16. st. naziva i 'benediktinska stoljeća'.

Uz vjersko, crkveno i kulturno područje, svoje sposobnosti stavili su i u službu razvoja ekonomije i odgojno-obrazovni rad, otvaranjem brojnih učilišta. Na susretu kojeg vodi Ines Grbić, o. Jozo će predstaviti i razvoj svog duhovnog zvanja, ćokovačke zajednice te odgovarati na razna pitanja iz duhovnosti, crkvenosti i značenju molitve u životu kršćanina; kako se nositi s kušnjama i izazovima u vremenu sekularizacije i desakralizacije, u čemu je privlačnost i aktualnost monaštva i za današnje užurbano vrijeme.

O. Jozo je slavio svečane zavjete i monaško posvećenje 5. srpnja 1986. g. u crkvi sv. Krševana u Zadru. U zajednici benediktinaca na Ćokovcu obavljao je službu priora od 1987. do 2010. g., a od tada više samostanskih službi. Od 1992. do umirovljenja 2016. g. na Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru, kasnije Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, predavao je liturgiku, duhovno bogoslovlje, patrologiju, mariologiju, istočno i ekumensko bogoslovlje. Od 1997. g. duhovni je asistent Federacije benediktinskih koludrica u Hrvatskoj, a u Zadarskoj nadbiskupiji je član Liturgijskog povjerenstva. Također je i asistent oblatā ćokovskog samostana. Kao monah benediktinac, o. Jozo se osobito bavi duhovnim vježbama i obnovama.

O. Jozo je rođen 13. Srpnja 1951. g. u Kruševu, župa i općina Stolac, u biskupiji Trebinjsko- Mrkanjskoj u Bosni i Hercegovini. U Stocu je 1966. g. završio osnovnu školu i 1970. g. gimnaziju. Nakon studija na Višoj turističkoj školi u Dubrovniku od 1970. do 1973. g., služio je vojni rok u Sarajevu od 1974. do 1975. g. U listopadu 1975. g. upisao se na Vrhbosansku filozofsko-teološku visoku školu u Sarajevu i završio je u lipnju 1981. g. Mons. Pavao Žanić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, zaredio ga je za đakona 7. prosinca 1980. g., a za prezbitera 29. lipnja 1981. g.

Odmah nakon prezbiterskog ređenja, dozvolom i blagoslovom svoga biskupa, odlazi u benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu. Vrijeme monaške kandidature i novicijata provodi u samostanu Noci, kod Barija u Italiji, gdje slavi jednostavne zavjete 11. srpnja 1983. g. Slijedi postdiplomski studij na Papinskom učilištu Sv. Anzelma u Rimu, gdje 27. veljače 1986. g. postiže magisterij iz teologije – monaška specijalizacija, s radnjom o temi 'Mir zajedništva u Pravilu sv. Benedikta'.