Nagrada Maverick Motovun Film Festivala dodjeljuje se od 2008. godine i namijenjena je autorima koji su individualnošću, slobodnim duhom i inovativnošću širili ili šire granice filmskog izričaja.

Ove godine dobitnica je redateljica Agnieszka Holland, jedna od rijetkih filmskih autora, kamoli autorica, iz nekadašnjeg Istočnog bloka a današnje istočne Europe, koja se uspjela etablirati van domaćih, u njezinom slučaju, poljskih granica, prebrodila tranziciju i uspješno spojila filmski istok i zapad.

Rad ove redateljice rođene 1948. u Varšavi, iznimno je teško kategorizirati jer se tvrdoglavo opire bilo kojoj vrsti kalupa. U gotovo pedeset godina dugoj karijeri, Holland varira u stilovima i stalno prekoračuje granice žanrova, ali ono što je tom radu zajedničko je studiozni pristup svojim kompleksnim, često na neki način kompromitiranim likovima čije priče redovito stavlja u širi historijski kontekst, ali nikad na isti način.

Dok nije emigrirala iz domovine krajem osamdesetih godina uslijed zabrane filmskog rada, pripadala je tzv. kinematografiji moralne zabrinutosti, poljske filmske škole čije su tipične značajke tijekom sedamdesetih godina bile dokumentaristički realizam, bavljenje svakodnevnim temama i davanje eksplicitnih političkih komentara, a čiji su glavni nositelji bili redatelji Krzysztof Zanussi i Andrzej Wajda. Još jedna slavna poljska filmašica, Agnès Varda, na svojem joj je primjeru pokazala da je moguće biti žena i to žena koja snima filmove.

Po ocu Židovka, po majci katolkinja, rasla je u ateističkom okruženju roditelja uvjerenih antifašista, ali je pitanje holokausta i antisemitizma ipak njezina svojevrsna vječna tema na koju je snimila čak tri filma – Gorka žetva (1984.), Europa Europa (1990.) i U tami (2011.) i sva tri su bila nominirana za nagradu Oscar dok je Europa Europa, njezin možda najpoznatiji film osvojio 1991. Zlatni globus za najbolji strani film.

Iako je sovjetski režim pod kojim je živjela u Poljskoj i Čehoslovačkoj bio nedvojbeno represivan, Holland u svojim šezdesetima nakon dugogodišnjeg iskustva rada u Hollywoodu često ističe paradoksalne sličnosti tadašnjeg sovjetskog komunističkog režima s današnjim američkim sistemom jer velika filmska studija često imaju sličnu logiku kao i kulturne institucije Istočnog bloka.

Možda upravo zbog takvog iskustva okrenula se više radu na televiziji gdje je ostvarila potpuno novu karijeru pa je tako tijekom posljednjih nekoliko godina sudjelovala u nekoliko projekata HBO-a, Netflixa i NBC-a, uključujući režiranje nekoliko epizoda serija Žica i Kuća od karata. Kad je HBO tek ušao u istočnu Europu, prva serija koju su snimili bila je Gorući grm o životu Jana Palacha u njezinoj režiji.  

Ove 2017. godine, Holland se vratila filmu i domaćem terenu i snimila triler Tragovi (Pokot) koji je odjeknuo unutar službene konkurencije Berlinalea gdje je i nagrađen Srebrnim medvjedom. Ova anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.

Film Tragovi dolazi u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije. Upravo zbog toga slobodnjačka motovunska nagrada Maverick ove godine ide u njezine ruke.

Sretna okolnost je da će ovo ljeto u Motovunu osobno primiti počasnu nagradu, dok će istovremeno njezin najnoviji film biti dijelom glavnog natjecateljskog programa 20. MMF-a. Primanjem nagrade Maveric, Agnieszka Holland zasluženo će se pridružiti našim dosadašnjim dobitnicima među kojima su autori koji svojim radom stalno pomiču granice filmske umjetnosti poput Kena Russella, Ulricha Seidla i Andreja Zvjaginceva.