Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave

Spomendan Zrinskih i Frankopana, pod sloganom "Navik on živi ki zgine pošteno", obilježen je u nedjelju svečanim postrojem Zrinske garde Čakovec pred zagrebačkom katedralom te polaganjem vijenaca i služenjem svete mise u znak sjećanja na njihovu mučeničku smrt u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671.

Pokrovitelji Spomendana su predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov i Međimurska županija, koja ujedno obilježava i svoj dan. Vijence su u katedrali položila izaslanstva Zrinske garde Čakovec, Međimurske županije, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, te Družba "Braća Hrvatskog Zmaja"

Svetu misu služio je vojni biskup u miru mons. Juraj Jezerinac, a nazočili su joj i načelnik Glavnog stožera oružanih snaga general zbora Mirko Šundov, izaslanstva Hrvatskog vojnog učilišta "Dr. Franjo Tuđman", Hrvatskog generalskog zora, Hrvatske akademije znanosti  i umjetnosti, Matice hrvatske, hrvatski branitelji i mnogi drugi.   

Zrinsko-frankopanska urota, bio je pokret hrvatskog i ugarskog plemstva protiv apsolutističke politike Habsburgovaca u razdoblju od 1664. do 1671. godine. Pokušali su se oduprijeti nastojanjima bečkog dvora da Hrvatskoj i Ugarskoj nametne centralizam i apsolutizam kakvim se već upravljalo u austrijskim nasljednim zemljama, a neuspjeh urote označio je kraj starih velikaških obitelji Zrinski i Frankopana.

Car Leopold 1. doveo je hrvatske velikaše 1670. godine u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkome Novom Mjestu. Optužba je bila tako vješto sročena da je osuda mogla glasiti jedino - smrt.

Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila te su napisali oproštajna pisma svojim suprugama, Ani Katarini Zrinski i Juliji Naro Frankopan. Oproštajno pismo Petra Zrinskoga svojoj ženi Katarini (Moje drago serce) već je 1671.  godine prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.

Dana 30. travnja 1671. godine sva su gradska vrata u Bečkom Novom Mjestu bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku. Prije smaknuća dvojice velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Tako su nakon dugotrajne istrage bili osuđeni i pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan na zgražanje i zaprepaštenje Hrvatske i čitave Europe.

Godine 1907. Družba "Braća Hrvatskog Zmaja pronašli su kosti hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, a 28. travnja 1919. nakon što je po drugi put izvršeno prekapanje groba, hrvatski rodoljubi njihove su ostatke prenijeli i 30. travnja 1919. godine pokopali u Zagrebačkoj katedrali. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana - "Navik on živi ki zgine pošteno".