Farinelli je mogao držati tonove toliko dugo da su oni koji su ga mogli čuti vjerovali da je to nemoguće učiniti na prirodni način

Farinellijev portret - Jacopo Amigoni

Farinelli je bio najpoznatiji pjevač svojega stoljeća te neupitno jedan od najvećih pjevača svih vremena. Njegove reputacija i slava trajale su bez obzira na nestanak kastratskih pjevača i jedinstvenog glazbenog stila posvećenog njima, poznatog kao opera seria.

Farinelli je uživao kvazi-mitski status, čak i tijekom vlastita života. Glavni razlog bio je njegov izvanredni glas, iako je njegova androgina ljepota neupitno tome doprinosila.

Farinelli je bio izuzetno vješt izvođač, slavljen zbog ljepote svojega glasa, raspona, čistoće intonacije, kontrole daha i pokretnosti. Zabilježeno je da je raspon njegova glasa pokrivao više od tri i pol oktave. Neki prilozi njegovu životopisu tvrde da je mogao proizvesti 250 tonova na jednom dahu i zadržati ton više od jedne minute.

"Farinelli je mogao", kaže Charles Burney, vodeći povjesničar perioda, "držati tonove toliko dugo da su oni koji su ga mogli čuti vjerovali da je to nemoguće učiniti na prirodni način. Vjerovali su da skriva posebni instrument koji zadržava zvuk njegova glasa dok uzima sljedeći dah."

'Božanski Farinelli'

Bez obzira ne neuobičajeni talent, Farinelli je vrlo rano u karijeri odlučio odbaciti kompozicije koje samo prikazuju raspon njegova glasa. Preferirao je suzdržanija i čišća djela. I Farinellijeva je neobična sudbina postala dio legende: velika zvijezda (kao i drugi kastrati poput Caffarellija ili Senesina), Farinelli je u dobi od samo trideset i dvije godine odlučio povući se s pozornice na vrhuncu slave te pjevati ekskluzivno za španjolskog kralja Filipa V koji je godinama patio od teške depresije.

Farinelli u filmskoj adaptaciji iz 1994. godine

Prema Charlesu Burneyju: "Po Farinellijevu dolasku kraljica Izabela dosjetila se da se održi koncert u sobi do kraljevih odaja, u kojoj je ovaj pjevač izveo jednu među svojim najdojmljivijim pjesmama.

Filip je bio prvo iznenađen, a potom dirnut: na kraju drugog aira učinio je virtuozni ulaz u kraljevske odaje obasuvši pjevača pohvalama i poljupcima. Upitao ga je kako da primjereno nagradi takav talent i uvjerio ga mu neće odbiti ni jedan njegov upit. Farinelli, prethodno upozoren, zamolio je tada Njegovo Visočanstvo da dopusti svojim slugama da ga briju i oblače. Od tog trenutka kralj je prihvatio liječenje, a pjevača su smatrali zaslužnim za to."

Tako je započela Farinellijeva izvanredna španjolska karijera, rasprostirući se na više od dva desetljeća u službama Filipu V (1700.-46.) i Ferdinandu VI (1746.-59.). Činjenica da se Farinelli povukao iz javnosti rano u karijeri od velike je važnosti, jer je njegova slava ostala netaknuta u percepciji publike dok su mnogi drugi kastrati pali sa svojih pijedestala u vrijeme dok su još uvijek bili pod lupom javnosti. Govori se da je uz talent, fizičku ljepotu i mudrost Farinellija krasila velika poniznost. Zbog svih tih osobina često su ga nazivali "Božanski Farinelli".

Corrado Giaquinto - 'Farinelli'

Italija je bila zemlja u kojoj je Farinelli postao slavan. Proslavio se na početku u Napulju, a potom u Rimu i Bologni. Prvi nastup u Veneciji imao je 1728. u pomodnom kazalištu San Giovanni Grisotomo. Dvadesettrogodišnji pjevač dočekan je s oduševljenjem. Nastavio je turneju Europom, dobivši titulu "kraljevskog pjevača". Farinelli je nastupao na svim velikim europskim dvorovima, pa čak i u odajama francuskog kralja Luisa XV za što je primio rijetko i istaknuto priznanje: kraljev portret optočen biserima.

Nakon smrti Ferdinanda VI, Farinelli je primio velikodušnu mirovinu, ali i molbu da napusti Španjolsku. Vratio se u Italiju i skrasio u Bologni gdje je vodio život posvećen duhovnim vježbama, glazbi i primanju glasovitih gostiju poput skladatelja Mozarta i Glucka.

Farinellijeva je velikodušnost oduševljavala njegove suvremenike. Često je pomagao siromašne španjolske obitelji pa čak i utemeljio zavod za organiziranje koncerata čiji je prihod odlazio siročadi. Nešto prije smrti, svu je imovinu prepisao nećacima i slugama koji su skrbili o njemu.

Farinelli je preminuo 1782. godine.