Dmitrija smatraju najboljim prevoditeljem djela Vladimira Nabokova (na nekoliko jezika), i izvršiteljem očeve literarne oporuke

Već godinama, od smrti velikog književnika Vladimira Nabokova 1977., u jednom bankovnom sefu u Švicarskoj nalazi se pedesetak indeksnih kartica teksta ispisanog rukom. U pitanju je posljednje Nabokovljevo djelo "The Original of Laura", nedovršeni kratki roman koji je gotovo do pola napisan (duljina otipkanog teksta bila bi oko 30 kartica).

Veliki pisac oporučno je zatražio da se to neobjavljeno djelo spali, što je bila dužnost njegove udovice Vere, ali ona to prije svoje smrti 1991. nije učinila, te sad odgovornost za taj čin preuzima Nabokovljev sin jedinac Dmitri. Hoće li on ispuniti očevu želju ili će, što bi željeli brojni ljubitelji i štovatelji Nabokova, kao i teoretičari književnosti koji proučavaju djelo toga sjajnog rusko-američkog književnika, pružiti javnosti uvid u zadnje djelo koje je njegov otac napisao? Vremena je sve manje - Dmitri nema ni suprugu ni djecu, 73 su mu godine, i najavio je da bi uskoro mogao doći do konačne odluke. "Ni moja majka ni ja nismo imali hrabrosti to spaliti, ali svjestan sam da, ako ja to ne učinim, kad-tad će to netko objaviti, a moj otac nije trpio nedovršena djela i ne bi htio da se to objavi."

Dmitrija smatraju najboljim prevoditeljem djela Vladimira Nabokova (na nekoliko jezika), i izvršiteljem očeve literarne oporuke. Zbog posvećenosti književnosti on je čak odustao od obećavajuće karijere opernog pjevača. Naime, taj solidni bas je nakon višegodišnjeg učenja pjevanja debitirao 1961. kao Colline u "La Boheme" u Reggio Emiliji - u istoj predstavi u kojoj je kao Rodolfo debitirao Luciano Pavarotti, a pjevao je i s Montserrat Caballe. Već je jednom nakon očeve smrti prekršio njegovu želju. Godine 1986. na engleski jezik preveo je i prvi put objavio noveletu "Čarobnik" prvotno napisanu na ruskom pod pseudonimom V. Sirin. Mnogi teoretičari smatrali su to kratko djelo "prethodnicom" najpoznatijeg Nabokovljeva djela "Lolite".

Hoće li i "Original Laure" doživjeti istu sudbinu kao i "Volšebnik", ili biti zauvijek izgubljen za buduće naraštaje? Vladimir Nabokov je u svom prvom romanu koji je napisao na engleskom jeziku ("Stvarni život Sebastiana Knighta") opisao glavnog lika, književnika koji dosta podsjeća na svog tvorca, kao "onu rijetku vrstu pisca koja zna da ništa ne treba opstati osim savršenog dostignuća". A je li "The Original of Laura" dovoljno dovršen da bude po ukusu Nabokova starijeg, ili tek nedovršena skica? Što će učiniti Dmitri Nabokov?

Kad je Franz Kafka svojedobno zatražio od svojeg prijatelja Maxa Broda da nakon njegove smrti uništi sve neobjavljene rukopise, Brod to nije učinio i zato danas imamo "Proces", "Zamak", "Ameriku"... Međutim, Brod je otvoreno rekao Kafki još za njegova života da to neće učiniti ("ako zbilja želiš da tvoja djela budu spaljena, tu uslugu tražiš od pogrešne osobe"), dok to ovdje nije slučaj. Što će prevagnuti kod Dmitrija - moralna obveza prema ocu ili obveza prema njegovim čitateljima i proučavateljima? Navodno se govori o rješenju po kojem bi rukopis bio dan nekom sveučilištu koji bi ga mogao čuvati pod određenim uvjetima, uz obvezu da se ne umnožava i da samo najistaknutiji književni teoretičari koji se bave Nabokovljevim djelom dobiju pristup tim stranicama. Je li to moguće izvesti? Konačnu odluku zbilja je teško donijeti...