Sikstinska kapela sagrađena je na zahtjev pape Siksta IV između 1477. godine i 1480. godine

Ovog će proljeća biti 500 godina otkako je kipar Michelangelo Bounarroti, prepoznat kao genij svoga doba, napravio prvi slikarski potez na svodu Sikstinske kapele u Rimu. Njegove freske smatraju se vrhuncem renesansnog slikarstva.

Svoj je život Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni, za razliku drugih velikana renesanse, kronološki dokumentirao u desecima pisama koje je slao ocu i braći.

Poznato je u detalje što je veliki umjetnik radio iz mjeseca u mjesec, čak i iz dana u dan. Njegov mukotrpan odnos s Papom Julijem II, koji mu je bio jedna od najvećih mecena, vidljiv je iz tih bilježaka. No na koji je način radio pripreme za freske Sikstinske kapele, ostalo je nepoznato jer je tako želio sam Michelangelo. Tijekom svoga života vrlo je rijetko pokazivao svoje crteže i skice.

Kipar je u Rim dospio na prvotni poziv Pape Julije II da izradi ogromnu grobnicu sa 40 kipova u prirodnoj veličini, koja je trebala postati osmo svjetsko čudo. Možda nasreću, taj monument nikada nije dovršen, a Michelangelo je usred rada na njemu, 1506. godine, nakon jedne velike razmirice s papom, otišao iz Rima.

Ali Julije je, uz svoju megalomaniju, imao jasnu predodžbu o vrijednosti umjetnika i, nakon što je Michelangelu dao privilegiju da se ispriča, od njega je naručio portret u bronci, koji je kasnije otopljen za oružje.

Dok se nastavljala agonija oko komisije za grobnicu, Papa Julije II je za Michelangela imao još jednu nevjerojatnu narudžbu 1508. godine - oslikati svod Sikstinske kapele.

Zidove kapele već su oslikali majstori petnaestog stoljeća, uključujući Botticellija i Perugina. No svod je bio obojen u plavo, a na njemu su se nalazile zlatne zvijezde. Postojao je i problem pukotine na svodu. Julije je zahtijevao da se svod u potpunosti obnovi i zapovjedio je Michelangelu da na njemu naslika 12 velikih figura apostola.

U početku je Michelangelo, kojem su bile 33 godine, pružao otpor zato što, kako je kazao papi, 'slikarstvo nije njegova profesija'. No razgovori su se nastavili u ožujku i travnju te godine. Napokon, u svibnju je nevoljko pristao i dobio inicijalni honorar od 500 dukata.

Tijekom radova, narudžba se multciplirala, te je od početnih 12 i prerasla u više od 300 ljudskih figura na površini od 550 kvadratnih metara. Freske su prvi puta javno pokazane u kolovozu 1511. godine, a dovršene su u listopadu 1512. godine.

Dvadeset četiri godine kasnije Michaelangelo se ponovno vratio u Sikstinu da naslika 'Posljednji sud' na zidu iza oltara, viziju grozomornog dana za grešnike. Michelangelo, koji je strahovao da će i sam biti osuđen, tom je prilikom naslikao svoj portret u liku svetog Bartolomeja.

Sama Sikstinska kapela sagrađena je na zahtjev jednog drugog pape, Siksta IV između 1477. godine i 1480. godine, nalazi se uz desni bok Bazilike sv. Petra te je sastavni dio Vatikanskog muzeja. Njezine mjere (40,5 m duljine, 13,3 m širine i 20,7 m visine) navodno odgovaraju legendarnom hramu kralja Salomona.

Za njen svod, koji svakodnevno razgledavaju tisuće posjetitelja, nadahnuće je Michelangelo crpio iz pjesme koju je sam napisao: 'Sva ljepota na ovoj zemlji / što je nađe željno i budno oko / nalikuje na božanski izvor / iz kojeg svi potekosmo / u njemu već vidimo komadić raja.'